„Neka vam riječ bude ljubezna, solju začinjena, da znadnete odgovoriti svakome kako treba!“ (Kološanima 4,6)
Talent govora darovan je da bi se uporabio na blagoslov svima. Ljubazne, radosne riječi ne stoje ništa više od onih neljubaznih, turobnih. Oštre riječi ranjavaju i povređuju dušu.
U ovom životu svi mi imamo teškoća s kojima se borimo. Svatko se suočava s nedaćama i razočaranjima. Zar ne bismo trebali donositi svjetlo Sunca umjesto mraka u život onih s kojima dolazimo u dodir? Zar ne bismo trebali izgovarati riječi koje će pomagati i blagoslivljati? Takve će riječi biti isto tako na blagoslov nama kao i onima kojima ih upućujemo.
Anđele ne privlače domovi u kojima vlada nesloga. Unesite praktičnu pobožnost u svoj dom.
Pripremite sebe i svoju djecu za ulazak u Božji grad. Anđeli će biti vaši pomagači. Sotona će vas kušati, ali nemojte mu podleći. Nemojte izgovarati nijednu riječ koju bi neprijatelj mogao iskoristiti da stekne prednost. Iz dana u dan mi sijemo sjeme za buduću žetvu. Nikada ne možemo biti dovoljno oprezni sa sjemenom koje sijemo svojim riječima. Često se riječi nemarno izgovaraju i zaboravljaju, ali će one sigurno donijeti svoju žetvu bilo na dobro, bilo na zlo.
Posijte jednu oštru, neljubaznu riječ i to sjeme koje je palo na plodno tlo u mislima slušatelja, proklijat će i donijeti rod po svojoj vrsti. Posijte sjeme ljubaznih, nježnih i kristolikih riječi i ono će vam donijeti bogati rod. Pazimo na sebe i nemojmo izgovarati riječi koje neće poslužiti na blagoslov, već na prokletstvo. Ukoliko budemo sijali pšenicu, požet ćemo pšenicu; ukoliko budemo sijali kukolj, požet ćemo kukolj; i žetva, bez obzira na to radi li se o pšenici ili kukolju, bit će sigurna i obilna.
„Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati! Što tko sije, to će i žeti.“ (Galaćanima 6,7) Žetva je sigurna. Nikakva tuča neće je potući, nikakav crv uništiti. Bog poziva svoju djecu da paze na svoje riječi. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)