„Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaže slugama svojim ono što se ima dogoditi ubrzo. I on to označi poslavši svog anđela sluzi svomu Ivanu.“ (Otkrivenje 1,1)
Marijina majka je bila rođena na hrvatskom otoku Krku, u nekadašnjoj Jugoslaviji. Kao dijete svakoga dana plivale je u bistrim vodama Jadrana i brala divlje asparaguse duž stjenovite obale. Negdje sredinom njenih djevojačkih godina ime njenog oca konačno se pojavilo na skoro zaboravljenoj imigrantskoj listi na kojoj je bilo stavljeno prije tko zna koliko godina. Tako se zajedno sa roditeljima našla u uzburkano ručnom i zamorno sa zvučnu glasova u gradu New Yorku.
Možda je jezik bio najteži izazov u njenoj novoj okolici. Iako to mnogi Amerikanci uopće ne primjećuju američki engleski pretovaren je idiomatskim izrazima koje novi emigranti jedva mogu shvatiti. Zamislite čuđenje kada novi građanin Amerike čuje da je netko zaljubljen “od glave do pete”. Njegov smisao za normalno izražavanje bit će još više povrijeđen izrazom da živimo u svijetu u kome “pas jede psa”. Zamislite zbunjenost kada povjerljivi američki prijatelj poželi pridošlici da “slomi nogu”.
Ni jedan od tih izraza nema nikakav smisao po shvaćanju novog Amerikanca. Međutim, za one koji su odrasli u Sjedinjenim Državama, ovi izrazi prenose važne informacije, posebno kada se povežu s određenim tonom koji sugovornik daje glasu. Najbolji način za učenje ovih idioma je da mnogo vremena provedete slušajući osobe koje su se već udomaćile u Americi.
Isus se često služio sličnim izrazima. Kada je upozorio svoje učenike da se čuvaju “kvasca farizejskog” svakako nije htio naglasiti da su hebrejske vjerske voće potajni pekari, koji otrovnim kruhovima snabdijevaju tržište. Razmislite kako se služimo pojmom “srce”. Iako živimo u medicinski naprednom društvu i dalje smatramo da se sjedište ljudskih emocija nalazi upravo u srcu.
Kada naš tekst kaže da otkrivenje Isusa Krista treba pokazati, samo nas opominje da vrlo pažljivo prelazimo s riječi otkrivenja na njihovo značenje. Često će se pokazati da je značenje riječi potpuno drugačije nego što smo u početku pomislili.
I tako, slično imigrantima, i proučavatelji Otkrivenja ne bi se trebali truditi naći neki osobni smisao u Knjizi koju čitaju. Potrebno je svoje utiske usporediti su utiscima onih koji su pažljivo proučili Knjigu prije njih. Kada se radi o Otkrivenju mudro je osloniti se na savjete “mnogih svjedoka”.
Gospode, daj mi duh spreman učiti dok budem probijao svoj put kroz ovu Knjigu. Pomozi mi da pažljivo razmotrim ideje drugih prije nego što postanem suviše uvjeren u pravilnost svoga mišljenja. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)