„Tako smo mi svi koliki postali kao čovjek nečist, i sva naša pravda kao okaljana haljina, mi svi venemo kao lišće. Zlodjela naša odnijela su nas kao vjetar.“ (Izaija 64,6)
Zato što smo rođeni odvojeni od Boga kad dolazimo na svijet, svi smo mi suučesnici u zajedničkom problemu usmjerenosti na sebe. Kad pogledamo novorođeno dijete, možemo se upitati: „Kako jedno ovakvo malo biće može biti grešnik? Ono koje nikada nije imalo priliku prekršiti Zakon? Kako ono može biti grešnik?“ Ali kad shvatimo da je prvi pokazatelj grijeha usmjerenost na sebe i egocentričnost, sve je lakše razumjeti.
Bebe su stvarno usmjerene na sebe! One su najneprikrivenije usmjerene na sebe. Nije važno da li majka spava, jede ili radi nešto drugo. Kad beba nešto želi, ona to želi odmah!
Druga teškoća sa kojom se ljudi suočavaju jeste kako je moguće griješiti dok žive daleko od Boga kao moralni ljudi. Mi težimo objasniti grijeh u okvirima svega rđavog što smo učinili, i tako dugo dok smo snagom svoje volje dovoljno čvrsti da ne činimo zlo, smatramo se pravednima. Apostol Pavao je tvrdio da je poglavica grešnika. Da li to znači da je njegov život bio nemoralan, da je bio predvodnik kriminalaca? Ne, to znači da je prišao dovoljno blizu Isusu da shvati svoje stanje. Razumio je da jedina pravda, koju posjeduje, potječe od Isusa Krista i da odvojen od Krista ne može učiniti sam po sebi ništa.
Teško je shvatiti da čak i naša dobra djela mogu biti grijeh ako ne živimo vjerom u zajednici sa Kristom. Teško je potvrditi da je „sva naša pravda kao nečista haljina.“ Stih ne kaže da su sve naše nepravde kao prljava haljina. Možda bi nam bilo lakše prihvatiti da su naše prljave haljine nepravda koju činimo. Ne, nego sva naša pravda, svi ispravni postupci, ili takozvana poslušnost učinjena bez Krista, predstavlja nečistu haljinu, i još uvijek je grijeh.
Bog gleda na unutrašnje pokretačke snage našeg bića, a ne na ponašanje. Mi možemo pokositi travnjak pred kućom neke udovice – i to će samo po sebi biti dobro djelo – ali bez Krista to je grijeh zato što će nas na to možda navesti neki sebični razlozi. Prava poslušnost uvijek se javlja iz srca i dolazi samo kroz zajednicu sa Kristom. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)