“Ako tijelom žalostiš brata svoga, već ne postupaš po ljubavi. Ne upropašćuj svojim jelom onoga za koga je Krist umro. Ne izlažite, dakle, svoju prednost pogrdi!” (Rimljanima 14,15.16)
U ovom se retku bavimo važnim pitanjem. William Barclay sažeto iznosi Pavlov savjet: “Dužnost kršćanina je misliti na sve, ne samo o utjecaju na njega samog, već i na druge.” Ova misao je važan vid kršćanske ljubavi. Mi smo u nekom smislu čuvari svoje braće i sestara u vjeri. Ono što činimo utječe na one koji su oko nas.
Pavao ovdje oslikava kolebljivog kršćanina koji vidi drugog člana crkve kako čini nešto što smatra pogrešnim. Zbog toga se ovaj kolebljivi član crkve osjeća užasnut. Postupci drugog kršćanina duboko ga ranjavaju. To je kao da je netko s kim je on bio blizak ozbiljno pogriješio i to obznanio. Kolebljivi kršćanin u takvim situacijama, smatrajući da je sve pitanje spasenja, može postati duhovno dezorijentiran. Ili, što je još gore, učiniti isto iako se njegova savjest tome protivi.
Ovakve posljedice bile bi duhovno razorne po osobu za koju je Krist dao svoj život. Zato Pavao opominje “jake” kršćane da ljube suzdržavajući se od nekih postupaka.
Ali sačekajte trenutak. Mora li se osoba sa snažnom vjerom uvijek odreći svega što u osobi slabije vjere izaziva sumnju? U svijetu s toliko različitosti teško ćemo vi ili ja nešto učiniti čemu netko drugi neće prigovoriti. Osim toga ima vjernika koji su i za i protiv u većini spornih pitanja. “Ako bismo”, kao što to kaže James Montgomery Boyce, “slušali sve što kažu drugi kršćani i pokušali živjeti prema njihovim mjerilima, zar to ne bi bio novi legalizam ili bismo poludjeli pokušavajući uravnotežiti tisuće proturječnih zahtjeva za ponašanjem?”
Barclay nam ovdje pomaže kada piše da “Pavao ne kaže da uvijek moramo dopustiti da predrasude ili gledišta dominiraju ili upravljaju našim ponašanjem jer postoje odluke koje su pitanje načela i osoba mora djelovati sama. Ali postoje i mnoge druge odluke koje su neutralne i sporedne”, a ne bitni dio života ili ponašanja. “Pavao je uvjeren da u takvim slučajevima nemamo pravo uvrijediti kolebljivog brata.” (George R. Knight, „Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima“)