“Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može. Oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu.” (Rimljanima 8,7.8)
Važan je način razmišljanja. Jedan od najvažnijih vidova našeg života je način našeg razmišljanja. Pavao ovu istinu ističe još od Rimljanima 8,5 gdje je primijetio da način razmišljanja odražava nečiju osnovnu narav kao kršćanina ili nekršćanina. Onda u 6. retku ukazuje na to da način razmišljanja ne govori samo o nama već o vječnim posljedicama.
U 7. retku apostol ide korak dalje u svom razmišljanju i kaže nam da je “težnja tijela”, to jest uma koji se bavi svjetovnim pitanjima, “neprijateljstvo prema Bogu”. Ali “neprijateljstvo” ne znači slabu suradnju. Oni koji su tako usmjereni zapravo su Božji neprijatelji i tu je temu Pavao već počeo u Rimljanima 5,10. Neprijateljstvo prema Bogu izražava duboko ukorijenjenu mržnju. John Stott primjećuje da je “to suprotno Njegovu imenu, Njegovu kraljevstvu i volji, Njegovu danu, narodu i riječi, Njegovu Sinu, Duhu i slavi”.
Pavao s razlogom tvrdi da um koji teži ovom svijetu posebno prezire Božja mjerila izražena u Njegovu zakonu. Tjelesni um ne samo da “se ne pokorava Božjem zakonu”, on to “ne može”. Zato Biblija opisuje osobu koja postaje kršćanin i dobiva nov um i srce kao novorođenu, a smrt i uskrsnuće su simbolizirani krštenjem uranjanjem (Rimljanima 6,2-4).
Zato postati kršćanin ne znači korak dalje u stvaranju bolje osobe. Ne! To je radikalan raskid sa starim načinom razmišljanja i življenja — to je u cijelosti nov život. To je život “u Kristu” nasuprot “u Adamu”. Konačna posljedica tjelesnog ili svjetovnog načina razmišljanja jest da takvi ljudi “ne mogu ugoditi Bogu”.
Pavao u četiri retka govori o dva suprotna načina razmišljanja (razmišljanje “u tijelu” i “u Duhu”) koji vode dvama obrascima ponašanja (tjelesnom i po Duhu) te su izravno povezani s dva duhovna stanja (smrću ili životom i mirom). Zato način našeg razmišljanja, naše težnje i ono što vrednujemo imaju ključnu ulogu i u našem sadašnjem ponašanju i budućem odredištu. Ne čudi onda što je Pavao pozvao Filipljane riječima: “Težite među sobom za onim za čim treba da težite u Kristu Isusu.” (Filipljanima 2,5) (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)