“Jedan, dakako, polaže veću vrijednost na jedan nego na drugi dan, a drugi polaže jednaku vrijednost na svaki dan. Samo neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje. Tko pazi na dan, čini to radi Gospodina.” (Rimljanima 14,5.6)
Pitanje prehrane nije bilo jedino sporno pitanje koje je podijelilo crkvu u Rimu. Ljudi su se prepirali oko svetkovanja ili nesvetkovanja nekih dana. Pavao izričito ne spominje njihovu narav, ali to očito nije bila tjedna subota budući da je subota dio Deset zapovijedi, a Pavao je već nekoliko puta govorio Rimljanima o važnosti Dekaloga u kršćanskom životu (Rimljanima 13,8-10; 7,12.14.16; 3,31).
Najvjerojatniji predmet spora bili su blagdani i godišnja subota. Rasprava medu Židovima i kršćanima iz neznaboštva o pitanjima u vezi sa židovskim obrednim pravilima već je dovela do sabora na kojem su se našli Pavao i vođe židovskih kršćana. Djela 15 to spominju. Drugom prigodom Pavao se bavi pitanjem posebnih dana i blagdana u Galaćanima 4,10.11 i Kološanima 2,16.17. U ovim redcima, kao i ovom današnjem, Pavao se mora baviti članovima crkve koji osuđuju druge vjernike zbog hrane i spornih dana. Ali tamo on izričito kaže da su ti blagdani i subote “samo sjena stvarnosti koja je imala doći”. Ove riječi podrazumijevaju godišnju, ceremonijalnu subotu, simbol koji je upućivao na Krista. Nasuprot tomu tjedna subota iz Dekaloga izravno je usmjeravala pozornost na Božje djelo stvaranja (vidi Postanak 2,1.2; Izlazak 20,8-11).
Imajući ovu razliku na umu, premda su postojale razlike između problema u Rimu i onih u Kolosi, Pavao govori svojim čitateljima da oni koje je vjera potakla da odmah ostave sve ceremonijalne svete dane ne trebaju prezirati druge čija vjera nije bila tako jaka. Niti ovi potonji trebaju kritizirati one koji su odbacili židovske blagdane kada su shvatili da su oni, kao i Pasha, upućivali na Krista.
Osim rasprave o danima Pavao u Rimljanima 14,5.6 ističe važnu pouku za sve kršćane. Svaka osoba mora živjeti prema vlastitim uvjerenjima. Bog vodi svaku osobu koja dopusti da bude vođena. Ali svi nemaju istu prošlost i ne napreduju istom brzinom. Za kršćane je važno da imaju uvjerenja, ali je jednako važno da ova uvjerenja dolaze od Gospoda. U nebitnim pitanjima, Pavao podsjeća Rimljane, crkva ne može očekivati uniformnost. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)