“Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, živjet že zauvijek.” (Ivan 6,51)
Premda je osnovno značenje teksta u Evanđelju po Mateju 6,11 po svemu sudeći fizički svagdašnji kruh, nije loše da njegovo značenje protegnemo i na duhovno područje.
Stoga je Ellen G. White i mogla reći: “Molitva za svagdašnji kruh ne obuhvaća samo hranu za održavanje tijela već i duhovni kruh koji hrani dušu za vječni život. Isus nam zapovijeda: ‘Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu, već hranu koja ima trajnost za život vječni.’ (Ivan 6,27) On kaže: ‘Ja sam živi kruh koji siđe s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek.’ (Ivan 6,51) Naš je Spasitelj kruh života i, promatrajući njegovu ljubav, primajući je u dušu, mi se hranimo kruhom koji je sišao s Neba.” (Misli s gore blagoslova, str. 142.)
Upravo nas to shvaćanje pokreće da pjevamo:
U Kristu jedno smo
I nema razlike,
Pred kruhom tijela Njegova
Što za nas lomi se.
Nek dođe svatko sad,
U čast svom Gospodu,
Da jede kruh taj lomljeni,
I pije čašu tu.
Naše tjelesno i naše duhovno biće ne održavaju sami sebe. I jednome i drugome je nužno stalno dodavanje odgovarajućih tjelesnih i duhovnih hranjivih sastojaka. Možemo se sjetiti proroka Ezekiela i Ivana koji su uzeli knjižice Božje Riječi i pojeli ih. Svakoga dana mi se trebamo hraniti Riječju života. Trebamo shvatiti ljepotu Njegove ljubavi, prihvatiti Njegove putove, steći snagu da živimo Njegovim životom.
I stoga, kad se molimo za svoj svagdašnji kruh mi priznajemo svoju stalnu i neprekidnu ovisnost o Bogu u svemu što predstavljamo na tjelesnom, mentalnom i duhovnom području postojanja.
Nama je nužno da svakoga dana budemo gladni i dni pravednosti. Nama je nužno da svakoga dana uzimamo Kristov kruh života. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)