“Blago vama kad vas ljudi zamrze, kad vas izopće, pogrde i odbace vaše ime kao zlo zbog Sina Čovječjega! U taj dan radujte se i kličite od veselja, jer je velika vaša plaća na nebu. Ta, isto su tako postupali s prorocima očevi njihovi!” (Luka 6,22.23)
Pa, to je nemoguće! Tko bi još poželio radovati se zato što ga mrze, zaobilaze, vrijeđaju i odbacuju? Mislim da je među Isusovim zapovijedima ovu nekako najteže ispuniti. Moja je prva reakcija na uvredu uzvratiti uvredom, na odbacivanje uzvratiti odbacivanjem. To je potpuno ljudski. Međutim, Isusov put nije ljudski, već božanski, i samo on donosi blagoslov.
Prije nekoliko dana imao sam priliku igrati od radosti zato što ljudi prema meni postupaju nepravično. Moja obitelj i ja smo zapalili lijepu logorsku vatru u planini. I upravo kada se vatra divno razbuktala došao je šumar i naredio da je ugasimo. Navodno, na tom je mjestu zabranjeno paliti vatre.
Ja sam na tom mjestu već nekoliko puta tijekom godine palio vatru i nikada nije bilo problema. Međutim, ovaj su mi put prekinuli zadovoljstvo. Moja prva reakcija nije bila previše ljubazna. Ipak, zauzdao sam svoj jezik i prešao na drugo mjesto, nekoliko kilometara udaljeno od prethodnog. Tu smo pekli divne krumpire, pjevali i proučavali.
Oko deset sati te večeri počeli smo se spremati da krenemo na počinak. U tom je trenutku jedan auto prišao našoj usamljenoj vatri. Putnici su se požalili da su ostali bez goriva. Bili su vrlo radosni kad su nas vidjeli, jer je najbliža otvorena crpka bila udaljena oko 25 kilometara, a nigdje u blizini nije bilo drugih izletnika osim nas.
Bilo nam je drago što možemo pomoći svojim novim poznanicima. Bez našeg svjesnog pristanka, Bog nas je doveo na pravo mjesto u pravo vrijeme, iako smo u početku mislili da to samo ljudi prema nama neljubazno postupaju. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)