“Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela? Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu!” (Rimljanima 7,24.25)
Apostol prelazi s rasprave o vlastitoj bijedi na povik izbavljenja: tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela?
Njegov odgovor je radostan uzvik: “Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našemu!” On zna iz iskustva da za problem grijeha postoji samo jedno rješenje. To je Krist koji nas izbavlja od stalnog tereta grijeha i koji će u konačnici svoj narod prilikom drugog dolaska doslovno spasiti od “smrtonosnoga tijela” kada će, uvjerava nas Pavao, “mrtvi uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se preobraziti, jer treba da se ovo raspadljivo tijelo obuče neraspadljivošću i da se ovo smrtno tijelo obuče besmrtnošću” (1. Korincanima 15,52.53).
Radostan uzvik u Rimljanima 7,25 osigurava temu za razgovor u 8.. poglavlju. Ovo bavljenje kršćanskom pobjedom vrhunac je Poslanice Rimljanima. Prije nego što prijeđemo na pobjedničke teme u 8. poglavlju, Pavao uspostavlja ravnotežu na kraju 7. poglavlja. Njegove zaključne riječi su: “Dakle: ja umom svojim služim zakonu Božjem, a tijelom zakonu grijeha.” (Rimljanima 7,25)
Neki to smatraju čudnom izjavom nakon pobjedničkog povika u prvom dijelu Rimljanima 7,25 i prije nevjerojatne izjave o kršćanskoj sigurnosti u Rimljanima 8,1. Nekoliko tumača, kao što su Moffat i C. H. Dodd idu tako daleko i smatraju da je drugi dio ovog retka pogrešno pripojen 25. retku te ga smatraju dijelom 23. retka koji se bavi istom temom.
Ali to nije pogreška. Pavao zna da je Krist pobjednik, ali on još uvijek ima osjećaj za stvarnost. Zato je završetak 25. retka podsjetnik, tvrdi D. Stuart Briscoe, da “rat nije završen i da se bitka nastavlja, ali sa sigurnošću u pobjedu umjesto u neizbježnost poraza”.
Stalna napetost između duha i tijela ostaje. Međutim, kršćanin se ne bori sam. Krist je na strani svakog vjernika. Pobjeda će biti osigurana pomoću Duha Svetog. Pavao je rekao Filipljanima nešto slično: “Siguran sam u ovo isto da će onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa.”
Hvala Bogu za sve Njegove blagoslove. Hvala Bogu jer ne stojimo sami. Hvala Bogu jer nas nikada ne napušta, čak ni onda kada život postane težak. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)
