“Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu.” (Rimljanima 8,1)
S Rimljanima 8 stigli smo do jednog od najomiljenijih poglavlja u Bibliji. Ako se 7. poglavlje bavilo napetošću, frustracijom i privremenim porazom, 8. poglavlje govori o pobjedi. Kao što je Grifftih Thomas istaknuo, ovo poglavlje počinje s “nema osude”, a završava s “neće… rastaviti” dok ostatak teksta obilježavaju riječi “nema poraza”.
Rimljanima 8 je poglavlje pobjede. Osim toga ovo poglavlje govori o sigurnosti, sigurnosti spasenja za one koji su u Kristu. Ovo poglavlje ilustrira nov i prekrasan život koji se otvara onima koji vjeruju u Njega.
Rimljanima 8 ima dvije ključne misli. Prva je da “nema osude“. To je radosna vijest posebno za one koji se bore protiv sile i ustrajnosti grijeha u svojem životu kao što je opisano u Rimljanima 7. Oni mogu živjeti životom borbe i ponekad posrnuti, ali “nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu”.
Zašto nema osude? Upravo je to Pavao objašnjavao od Rimljanima 3,21. On je, pozorno skicirajući kako spasenje milošću djeluje, jasno rekao da se spašavamo samo milošću po vjeri.
Riječ “vjera” vodi nas drugoj misli u Rimljanima 8,1. Nisu svi slobodni od osude već samo oni koji su “u Kristu Isusu”. Pavao osobito jasno ističe da je osoba ili “u Adamu” ili “u Kristu” (1 Korinćanima 15,22; Rimljanima 5,12-21). Izraz “u Kristu” javlja se 164 puta u Pavlovim spisima uključujući i 11 puta (računajući i sinonime i osobne zamjenice) u jednoj od ključnih uvodnih rečenica u Efežanima (1,3-4).
James Stewart ističe da je “središte Pavlove religije jedinstvo s Kristom. Ovo je, više od bilo kojeg drugog pojma, više od opravdanja, posvećenja, više od pomirenja, ključ koji otključava tajne duše.” Za Pavla, oni “u Kristu” su opravdani, posvećeni ili se postupno posvećuju ili usavršavaju. I ako ostanu “u Kristu” oni su sigurni u kraljevstvo kad Krist ponovno dođe.
Ali, možda vi razmišljate, kako netko živi “u Kristu”? Ne rođenjem. Mi se rađamo kao Adam. Za Pavla ljudi su “u Kristu” kada svjesno i vjerom prihvaćaju Krista kao Gospoda i Spasitelja. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)
