“Kraljevstvo je nebesko slično domaćinu koji izađe rano ujutro da najmi radnike u svoj vinograd. I nagodi se s radnicima po denar na dan te ih posla u svoj vinograd.” (Matej 20,1.2; pročitajte i Matej 20,1-16!)
Krist je poučavao putem slika i simbola. Jednom prilikom ispričao je usporedbu o unajmljivanju radnika da bi opisao način na koji Bog postupa s onima koji se posvećuju Njegovoj službi. …
U Judeji je bio običaj da ljudi čekaju na tržnici da netko dođe i unajmi ih; u Europi se i danas sreće taj običaj. Oni kojima je potrebna pomoć odlaze na tržnicu po radnike koje će zaposliti. Čovjek u usporedbi prikazan je kako odlazi u razna doba dana i traži radnike. Oni koje je unajmio rano ujutro nagodili su se s njim za dogovorenu svotu novca, dok su oni koje je unajmio poslije prepustili domaćinu da sam odredi veličinu nadnice koju će primiti.
“Kada dođe večer, reče gospodar vinograda svome upravitelju: ‘Zovi radnike pa im — počevši od posljednjih do prvih — podaj plaću!’ Tako dođoše oni od jedanaestoga sata i primiše po denar. Kada dođoše prvi, pomisliše da će primiti više. Ali i oni primiše po denar.”
Pouka iz priče o radnicima odnosi se na pitanje o kojemu su učenici raspravljali putem — tko će biti veći u nebeskom kraljevstvu. Otkupitelj svijeta sagledao je opasnost koja će zaprijetiti Njegovoj Crkvi i pokušao je navesti svoj narod na zaključak o njegovom pravom položaju, jer je ta usporedba bila samo nastavak pouke koju im je uputio nakon Petrovog pitanja: “Evo, mi smo ostavili sve i pošli za tobom. Što ćemo za to dobiti?” (Matej 19,27)
S dubokim povjerenjem trebamo se osloniti na Boga i dopustiti svojem srcu da počiva u Njemu ne pitajući što ćemo za to dobiti. …
Isus bi želio da oni koji su se prihvatili Njegove službe ne budu željni nagrade, niti da misle da trebaju primiti naknadu za sve što čine. … Gospodin gleda na duh i daje nagradu u skladu s njime, a neporočni, djetinji duh ljubavi čini da žrtva postaje dragocjena u Njegovim očima. (Review and Herald, 3. srpnja 1894.)
