“Ljubite srdačno jedan drugoga bratskom ljubavi! U davanju časti prednjačite jedan drugome!” (Rimljanima 12,10)
Nedavno sam naišao na dvije zanimljive varijante takozvanog zlatnog pravila iz Mateja 7,12. Prva glasi: “Učini drugima prije nego što oni učine tebi”, a druga: “Onaj koji ima zlato, vlada.”
Možda ova zlatna pravila nisu nova ili jedinstvena. Činjenica je da ona upravljaju stanovnicima Zemlje otkad su Adam i Eva pošli istočno od Edena (Postanak 3,24).
Kršćanstvo je sve to promijenilo. Kršćanski život je, kao što je Pavao. i primijetio, preobražen život. Živjeti preobraženim životom znači ponovno usredotočiti svoju ljubav na Boga i druge ljude. S ovim preobražajem zlatno pravilo postaje dominantno obilježje našeg života. “Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima.” (Matej 7,12)
Ovo je radikalna etika. Ali to je etika kraljevstva. Pavao nam u današnjem retku također kaže da to mora biti i etika crkve. Članovi crkve trebaju imati “bratsku ljubav” jedan prema drugom. On je birajući riječi odabrao obiteljske riječi. Kršćani ljube jedni druge jer pripadaju jednoj obitelji. Njihov je Otac Bog i stoga su braća i sestre u Gospodu. Kršćani nisu stranci jedni drugima. Oni su članovi obitelji. William Barclay primjećuje: “Kršćanska crkva nije skup poznanika, ona čak nije ni skup prijatelja, već Božja obitelj.”
Ako je to tako, onda članovi crkve trebaju živjeti u ovoj obiteljskoj ljubavi da ne bi prihvatili neiskrenu “ljubav” o kojoj je Pavao govorio u Rimljanima 12,9. Dio življenja ove ljubavi znači prednjačiti u davanju časti jedan drugom.
Postoji priča o jednom uglednom ali poniznom čovjeku koji je stigao na jedan skup i začuo gromoglasan pljesak prilikom ulaska. Odmah je učinio korak natrag i dopustio drugom čovjeku da uđe i sam počeo pljeskati ni ne sanjajući da je pljesak bio namijenjen njemu. Pretpostavio je da je upućen drugom.
Ovakav duh je jako potreban crkvi. Duh koji druge cijeni više od sebe. Pojavljuju se mnogi loši osjećaji jer ljudima nedovoljno zahvaljujemo ili ukazujemo čast. Vrijeme je da počnemo živjeti kao kršćani koji daju čast drugima i ostavljaju svoje vlastite sitničave uvrede i preosjetljivost. Bog želi da počnemo živjeti Njegovu ljubav. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)