“Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.” (Psalam 23,1-3)
Bog vodi svoj narod. To je misao koja se provlači kroz cijelu Bibliju. Bog je vođa; mi smo Njegovi sljedbenici. Ta istina svakako proistječe i iz Propovijedi na Gori.
Mi se možemo šetati s Isusom po Gori blagoslova, ali je On sigurno ispred nas i pred nama u tom velikom suočavanju s kršćanskim načelima. On je vodič; mi smo vođeni.
Napredovanje je očito čak i u posljednjim trima molbama Očenaša. Na primjer, molba za kruh je molitva za sadašnjost, molba za oprost grijeha je molitva za uklanjanje zle prošlosti, dok je molba za Božje vodstvo molitva za bolju budućnost. Bogu je uvijek stalo da imamo dobar cilj pred sobom, da idemo u dobrom smjeru. Kao i svaki dobri pastir, On želi svoje stado povesti prema dobrim pašnjacima.
Molbe da ne padnemo u kušnju i oslobodimo se zla dolaze sasvim prirodno nakon molbe za oprost grijeha. Kad se molimo za oprost, svakako da ne želimo ponovno pasti u kušnju koja je oprost učinila nužnim. Pravo pokajanje dovodi do odbacivanja starih putova i starog načina života. To je i prihvaćanje onoga što je Božje.
Stoga se i molimo ne samo da dobijemo oprost već i da se sačuvamo od zla.
U molitvi Očenaš otkrivamo i konačni cilj postupnog napredovanja. Molitva započinje prihvaćanjem Boga kao Oca i završava upozorenjem da se čuvamo od začetnika zla. To je posebno vidljivo u onim prijevodima koji umjesto od zla prevode od Zloga. Molitva kao da predstavlja pregled stanja od Neba do središta zla, od Boga do Sotone. U međuprostoru između ovih krajnosti predloženo nam je sedam kratkih molbi koje pokrivaju sva važna područja u životu.
Gotovo mjesec dana proučavali smo molitvu Očenaš. Na kraju kao da upućujemo isti zahtjev koji su učenici uputili u početku. Gospode, uči nas moliti! (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)