“Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti.” (1. Korinćanima 15,22)
“Neprijateljstvo ja zamećem … između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.” (Postanak 3,15) Ovo je bila prva evanđeoska propovijed upućena grešnicima; ovo obećanje bilo je zvijezda nade koja je osvjetljavala mračnu i turobnu budućnost ljudskog roda. Adam je radosno prihvatio dobrodošlo obećanje o izbavljenju i marljivo je poučavao svoju djecu Gospodnjem putu. Ovo obećanje bilo je prikazano u uskoj vezi sa žrtvenikom za žrtve paljenice.
Žrtvenik i obećanje stajali su jedno uz drugo, i jedno je upućivalo jasne zrake svjetla na drugo pokazujući da se pravednost uvrijeđenog Boga mogla zadovoljiti samo smrću Njegovog voljenog Sina.
Abel je slušao ove dragocjene pouke i za njega su one bile sjeme posijano na dobroj zemlji. Kajin ih je također slušao. Imao je istu prednost kao i njegov brat, ali ih on nije prihvaćao. Djelovao je suprotno Božjoj zapovijedi, a posljedice su jasno prikazane. Kajin nije bio žrtva neke samovoljne namjere; nije bio jedan od braće koji je bio odbačen, a drugi prihvaćen. Cijeli problem bio je utemeljen na poslušnosti i neposlušnosti onome što je Bog rekao.
Kajin i Abel simboliziraju dvije skupine ljudi koje će postojati na svijetu sve do kraja vremena; ovaj simbol dostojan je ozbiljnog poučavanja. Između karaktera ove dvojice ljudi postoji izrazita razlika, a ta ista razlika zapaža se među pripadnicima ljudskog roda. Kajin prikazuje one koji provode sotonska načela i djela time što služe Bogu onako kako su sami odlučili. Slično vođi kojega slijede, spremni su pokazati djelomičnu poslušnost, ali ne i potpunu pokornost Božjoj volji. …
Vrsta vjernika slična Kajinu obuhvaća najveći broj ljudi, jer je svaka lažna religija koja je ikada bila uspostavljena, utemeljena na Kajinovom načelu da se grešnik može osloniti na svoje zasluge i na svoju pravednost da bi se spasio.
Muškarci i žene trebaju prihvatiti Kristovu vjeru iako nije ni laka ni ugodna. Oni bi mogli izmisliti neki puno lagodniji put, ali ih on ne bi mogao dovesti do Božjega grada, do sigurnog boravišta svetih. Jedino oni koji “vrše njegove zapovijedi” imat će “pravo na stablo života” i “ući će u grad na vrata” (Otkrivenje 22,14). (Signs of the Times, 23. prosinca 1886.)