“Dakako, po milosti koja mi je dana, kažem svakom od vas da ne drži do sebe previše — više nego treba do sebe držati — već neka drži do sebe pristojno prema mjeri vjere koju je Bog udijelio svakomu pojedinomu.” (Rimljanima 12,3)

Čini se da je umišljenost sastavni dio čovjekovog postojanja. John Denney primjećuje da svatko u crkvi treba savjet današnjeg retka jer “svaki čovjek je u nekom smislu najvažnija osoba na svijetu i uvijek je potrebno mnogo milosti kako bismo uvidjeli tko su drugi ljudi te očuvali osjećaj moralne ravnoteže” između nas i njih.

Rimljanima 12,3-8 bavi se prvom poukom u preobraženom životu, životom žive žrtve. Dio ovog preoblikovanog života obuhvaća i pravilnu procjenu samog  sebe u kontekstu crkve i njenih službi Prema Pavlu kršćani više ne mogu sebe gledati s ponosom kao što su činili prije susreta s Kristom. Oni se više ne mogu prilagođavati svjetovnom obrascu već moraju dopustiti Bogu da ih preoblikuje Duhom Svetim u istinske, ponizne kršćane.

Današnji nas redak podsjeća na Filipljanima 2,5-7 gdje Pavao potiče članove crkve u Filipi: “Težite među sobom za onim za čim treba da težite u Kristu Isusu! On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima.” Posjedovanje Kristovog uma oslobađa nas od uobraženosti i dopušta nam da trijezno vrednujemo sebe iz perspektive naše potpune ovisnost’ o Bogu i službe za koju nas je osposobio.

Pavao je imao dar apostolstva, i, kao što nam kaže u Rimljanima 12,4-8, drugi članovi Crkve također imaju darove službe. “Opasnost” je, opaža Ernest Best, “da će oni biti toliko uzbuđeni zbog ovih darova i postati uobraženi te ih neće koristiti na dobro svih već za izazivanje divljenja. Zato kada se Pavao bavi idejom o obnovi njihovog `uma’ (2. redak), on ih upozorava da skromno razmišljaju o sebi.”

Uvijek sam zapanjen kada vidim ponos u drugim ljudima, a ipak sam popustljiv prema sebi kada je u pitanju ovaj porok. Današnju opomenu trebaju svi svakog dana. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)