„Zato se i sam trudim da uvijek imam čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima.“ (Djela 24,16)
U Božjoj riječi čitamo da postoji čista i nečista savjest.
Ispitajte svoju savjest u svjetlu Božje riječi i vidite je li vaš život i karakter u skladu s mjerilom pravednosti koje je Bog u njoj prikazao. I tada ćete moći zaključiti imate li ili nemate razumnu vjeru i kakva je vaša savjest. Čovjekovoj se savjesti ne može vjerovati ukoliko nije pod utjecajem božanske milosti. Sotona se koristi neprosvijetljenom savješću i na taj način navodi ljude na svakovrsne zablude.
Nije dovoljno da čovjek misli da je siguran dok slijedi upute svoje savjesti. Pitanje na koje mora odgovoriti glasi: Je li moja savjest u suglasnosti s Božjom riječju? Ako nije, ne mogu se povoditi za njom jer će me prevariti. Moja savjest mora biti prosvijetljena od Boga. Moram odvojiti vrijeme za proučavanje Pisma i za molitvu. Na taj će način moj um biti utvrđen, ojačan i smiren.
Svatko ima prednost da tako živi da ga Bog može pohvaliti i blagosloviti. Vi trebate biti svakog trenutka u vezi s Nebom; nije po volji vašeg nebeskog Oca da ikada budete izloženi prokletstvu i tami. Bogu nije ugodno kad se osjećate nedostojni. Trebate njegovati samopoštovanje time što ćete živjeti na takav način da steknete odobravanje svoje savjesti, odobravanje i ljudi i anđela. Vaša je prednost da možete prići Isusu i biti očišćeni, stajati pred Zakonom bez stida i grižnje savjesti. „Sad, dakle, nema nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu.“ (Rimljanima 8,1)
Iako ne bismo trebali misliti o sebi bolje nego što zaslužujemo, Božja riječ ne osuđuje prikladno samopoštovanje. Kao sinovi i kćeri Božje, trebamo njegovati svjesno dostojanstvo karaktera u kojemu za oholost i osjećaj vlastite veličine neće biti mjesta. Savjest, slobodna od svega čime bi vrijeđala Boga ili ljude, doista je prekrasno dostignuće. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)