„Zbilja, nije pravi Židov onaj koji je to izvana, niti je pravo obrezanje ono koje je izvana – na tijelu.“ (Rimljanima 2,28)
Veliki se obrat događa u Rimljanima 2,27 i 28. Pavao je u Rimljanima 1 učinio da se Židovi dobro osjećaju navodeći ih da pretpostave da su nadmoćni nad neznabošcima. Ali u Rimljanima 2 on je razorio židovsku samouvjerenost. Uklonio je njihovo uvjerenje da su izvan dosega Božjeg suda (Rimljanima 2,1-16). Onda je uklonio njihovo povjerenje zasnovano na posjedovanju Zakona (17. do 24. retka). Zatim je potkopao njihovo pouzdanje u vrijednost obrezanja kao jamstvo ulaska u kraljevstvo (25. i 26. redak).
I konačno u 27 retku Pavao je imao hrabrosti reći da će neznabošci koji vrše Zakon suditi Židovima. Ovo je ukinulo sve što su dosad naučili o sudu. Nisu li oni bili nadmoćniji narod, „prava crkva“, izabrani? Nisu li oni trebali suditi nečistim, neobrezanim neznabošcima? Pavao je uništio sve njihove lažne predodžbe.
Ali čekajte! On još nije završio. U Rimljanima 2,28 počinje iznova definirati što to znači biti Židov kada kaže da „nije pravi Židov onaj kojeg su rodili židovski roditelji ili onaj koji je prošao kroz židovski obred obrezanja“.
Pavao ovdje uči da ni rođenje ni formalizam nisu ključevi kojima postajemo dio istinskog Božjeg naroda. Niti to nekome omogućuje da sudi. I što je najvažnije, oni nisu ključ za spasenje. Religija, kaže Pavao, nije stvar vanjštine već, kao što će otkriti u 29. retku, stvar srca.
Jednostavno je uhvatiti svakodnevnu rutinu religioznosti, vršiti ispravna djela i odlaziti u crkvu, dok istodobno zanemarujemo unutarnje vidove našeg svakodnevnog iskustva.
Danas je izvrsno vrijeme da se ponovno posvetimo unutarnjim vidovima našeg religijskog iskustva, priznanju Bogu (u svjetlu svojih pogrešaka) naše duboke potrebe za Njim, ponovnom čitanju Biblije ujutro, provođenju vremena u razmišljanju tako da nam On može jasnije progovoriti, davanju prvenstva molitvi i traganju za stvarnim smislom našeg postojanja. Kao što je Bog okrenuo prioritete u židovskom razmišljanju, On isto želi učiniti i s našim. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)