„Obrezanje je, dakako, korisno ako vršiš Zakon; naprotiv, ako kršiš Zakon, tvoje obrezanje postaje neobrezanje.“ (Rimljanima 2,25)
Pavao s današnjim retkom stiže do sljedećeg koraka u svom opširnom dokazu protiv izuzimanja Židova od Božjeg suda. Ako ih njihovo posjedovanje Božjeg zakona nije zaštitilo od Božjeg suda, tvrdi on u Rimljanima 2,25-29, onda neće ni obrezanje.
Židovi su iznimno držali do obrezanja. Ovaj obred je u židovskim krugovima seže unatrag do Abrahama, oca nacije. Kada je Bog sklopio savez s Abrahamom i njegove potomke učinio narodom Božjeg obećanja, On je zapovjedio obrezanje kao vanjski znak tog Saveza. Svi židovski dječaci trebali su biti obrezani osmog dana a „muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez“ (Postanak 17,9-14).
Židovi su stoga smatrali da obrezanje ima najveću važnost. Leon Morris ističe da „je za čovjeka, valjano obrezanog i prihvaćenog u Savez, bilo nezamislivo da ne primi spasenje“. Drugim riječima, prema židovskom načinu razmišljanja obrezanje je jamčilo spasenje. Zato je rabin Levi mogao reći da „će Abraham u drugom svijetu sjediti na ulazu u Gehenu (pakao) i neće dopustiti da ijedan obrezani Židov uđe u njega“. U židovskoj Mišni čitamo da „svi Izraelci imaju udio u svijetu koji dolazi“.
Pavao u današnjem retku odbacuje ovakvo vjerovanje. Ne pripisujući spasonosnu vrijednost činu tjelesnog obrezanja, on u Rimljanima 2 i Galaćanima 5,3 jasno kaže da obrezanja nema značenja osim ako osoba ne vrši „sav Zakon“.
Njegov stav je izravno izazvao židovski osjećaj sigurnosti jer je on u Rimljanima 2,17-24 upravo dokazao da su Židovi krivi pred Bogom jer su kršili Zakon. Onda Pavao dolazi do strašnog zaključka u 25. retku da ako su kršili Zakon oni kao da nikada i nisu bili obrezani. Ovo je bilo ozbiljno. Ako se za spasenje nisu mogli pouzdati ni u Zakon ni u obrezanje, što su onda mogli učiniti?
Pavao zna odgovor na ovo pitanje. On se jedva suzdržava da ne progovori o ovom predmetu. Ali prije nego što ga objasni, mora iznijeti još nekoliko misli. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)