“Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.” (Postanak 6,5.6)
Da bismo pravilno razumjeli Isusovu izreku da su kršćani sol zemlji ili svijetu, važno je da shvatimo kako Isus ne opisuje samo kršćanina već i svijet u kojemu kršćanin treba djelovati kao sol. Isus suprotstavlja sol i svijet. On ističe da je kršćanin drugačiji, da se razlikuje od svijeta. Samo zato što su kršćani različiti i drugačiji mogu biti priznati kao sol i djelovati kao sol.
Ovo je poglavlje opisalo kršćanina, ali nije opisalo svijet. Taj opis možemo naći na mnogim drugim mjestima u Bibliji.
Prva slika zemlje ili svijeta u Bibliji je predočena ovako: “I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro.” (Postanak 1,31) Ovo stanje nije potrajalo dugo. Već u trećem poglavlju iste knjige opisano je prodiranje grijeha i kvarenje svijeta i ljudske naravi. Četvrto poglavlje razvija ovu sliku izopačenosti i nastavlja povijest svijeta pričom o Kainu i Abelu. U šestom poglavlju Bog već izjavljuje da su i zemlja i njeni stanovnici pokvareni do srži. Biblija zatim opisuje Potop i novi početak s Noom. Ali, ni novi početak nije uspio. Pokvarenost se nastavila.
Biblija je izvještaj o bolesnom svijetu i Bogu koji ga pokušava izliječiti. U toj svjetlosti trebamo čitati Isusove riječi. G. Campbell Morgan je lijepo napisao: “Isus je, prelazeći pogledom preko mnoštva svoga vremena, vidio pokvarenost, raspad života na svim područjima, njegovo kidanje, njegovo kvarenje; i stoga što je volio ljude, znao je da im je sol potrebnija od svega ostaloga da bi zaustavili kvarenje.”
Kršćani imaju važnu ulogu u svijetu. Oni su sol zemlji. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)