“Uistinu, dok je Bog Abrahamu davao obećanje, budući da se nije mogao zakleti nikim većim, ‘zakle se sam sobom’ i reče: Zaista ću te obasuti božanskim dobročinstvima i dat ću ti brojno potomstvo.” (Hebrejima 6,13.14)
Jučer smo spomenuli da su Isus i Pavao svjedočili pod prisegom ili polagali zakletvu. Prema tome, ni jedan od njih nije Isusove riječi protiv prisega (Matej 5,33-37) shvatio kao generalnu zabranu svih zakletvi. Današnji tekst pokazuje da je i Bog davao zakletve u ovom našem grješnom svijetu.
Ove posljednje dvije riječi objašnjavaju razlog postojanja raznih vrsta zakletvi. Mi doista živimo u grješnom svijetu. Kao što objašnjava tekst u Evanđelju po Mateju 5,37, već i sama potreba za davanjem zakletvi dolazi “od Zloga”. Na primjer, kad god se daju zakletve, kao na Isusovom suđenju, razlog za njihovu upotrebu je zlosretno stanje u kojemu se nalazi naš svijet i potreba da se građanima stavi do znanja da svaka njihova riječ mora biti istinita, jer to zahtijeva posebna prilika u kojoj se nalaze.
Kao građani, mi smo obvezni potpisivati mnoštvo zakonskih dokumenata, i to pod prisegom. Razlog tih prisega je grješno stanje svijeta u kojemu se nalazimo, kao što je Isus naglasio u Evanđelju po Mateju 5,37. Kršćani se zaklinju jednostavno zato što stanje svijeta u kojemu žive to zahtijeva od njih, a ne zato što je to njihov uobičajeni način ponašanja.
Kršćanin zna da Bog sve vidi i da čuje sve njegove riječi, bez obzira jesu li izgovorene pod zakletvom ili nisu. Za kršćanina, davanje zakletve je samo priznavanje činjenice da su one nužne u svijetu u kojemu je ljudima potreban dodatni razlog da govore istinu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)