“Kao što je bilo u Noino vrijeme, tako će biti za dolaska Sina Čovječjega.” (Matej 24,37)
Noa je propovijedao narodu svojega doba da će im Bog dati vrijeme od sto dvadeset godina u kojemu se trebaju pokajati za svoje grijehe i potražiti utočište u arci, ali oni su odbili poziv milosti. Dano im je dovoljno vremena da se oslobode svojih grijeha, pobijede loše navike i razviju pravdoljubiv karakter. Ali sklonost ka grijehu, iako kod mnogih u početku neznatna, postajala je popuštanjem sve jača i konačno ih odvela u neizbježnu propast. Milosrdna Božja upozorenja odbačena su s prijezirom i podsmijehom i oni su u tami nastavili putovima grijeha koje su sami izabrali. No, njihovo nevjerovanje nije moglo spriječiti najavljeni događaj. Potop je došao i u sveopćem uništenju otkrio svu žestinu Božjega gnjeva.
Kristove riječi: “Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za život, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka” (Luka 21,34) trebaju prodrijeti u dubinu srca svih koji vjeruju u sadašnju istinu. Sam Krist ukazuje na opasnost koja nam prijeti. On je znao koje nam opasnosti prijete u ovim posljednjim danima, i zato nas je želio pripremiti. …
Vjerovanje u skori dolazak Sina Čovječjeg na nebeskim oblacima neće navesti pravog kršćanina da postane nemaran i bezbrižan u svojim svakodnevnim poslovima. Oni koji očekuju skori Kristov dolazak neće biti lijeni, već će naprotiv biti marljivi u svojim poslovima. Oni svoj posao neće obavljati bezbrižno i nepošteno, već savjesno, brzo i temeljito. Oni koji laskaju sebi da je njihova nemarnost i nezainteresiranost za svakodnevne životne dužnosti dokaz duhovnosti i odvojenosti od svijeta, u velikoj su obmani. Njihova istinoljubivost, vjernost i čestitost provjeravaju se upravo u svakodnevnim poslovima. Ako su vjerni u malome, bit će vjerni i u mnogome.
Pokazano mi je da mnogi upravo u ovome neće uspjeti izdržati provjeru. Svoj pravi karakter oni otkrivaju u načinu na koji obavljaju svoje ovozemaljske poslove. U postupanju sa svojim bližnjima oni pokazuju nedostatak vjere, lukavstvo i nepoštenje. Oni nisu svjesni da njihovo pravo na budući vječni život ovisi o tome kako se ponašaju u ovom životu i da je stroga čestitost nužna u oblikovanju kršćanskog karaktera. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 308—310)