„Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu.“ (Ivan 3,36)
Jenny Lind (1820-1887) bila je možda najveća operna pjevačica svoga vremena. Slava i bogatstvo stajali su joj na raspolaganju. Ipak, napustila je pjevanje kada je bila na vrhuncu karijere i više mu se nikada nije vratila.
Svakako da joj je nedostajao pljesak tisuća obožavatelja. Svakako da je osjećala nedostatak pažnje javnosti, a možda čak i novca. Ipak, odlučila je ostatak svog života provesti daleko od očiju ljubitelja opere.
Jednom ju je prijateljica srela na morskoj obali kako, s Biblijom u ruci, promatra zalazak sunca. Počele su razgovarati i razgovor se neizbježno okrenuo stalnom pitanju: „Kako je došlo do toga da napustiš pozornicu na vrhuncu karijere?“
Odgovorila je: „Kad me je svaki dan navodio da sve manje i manje mislim o Bibliji, kad me je prisiljavao da se uopće ne sjećam zalaska sunca, što mi je drugo preostalo?“
Naravno, mogla je učiniti mnogo toga. Svakako da je mogla ostati vjerna svojoj profesiji. Ali, načinila je dobar izbor. Mi se suočavamo s kritičnim odlukama svakoga dana. Najvažniju odluku koju ćemo ikada morati donijeti Isus spominje u Evanđelju po Mateju 6,24. Svakoga dana moramo odlučivati da Isusu produljimo mandat gospodara našeg života. Svakoga dana moramo odlučivati da ostanemo Njegove sluge.
Naš nas današnji tekst podsjeća da ta odluka nije beznačajna. Odlučiti se za Isusa znači odlučiti se za vječni život. Odbaciti Isusa znači izložiti se Božjem gnjevu, izložiti se Njegovom svetom i pravednom gnjevu zbog razornih posljedica grijeha.
Bog me poziva danas da dođem k Njemu, da mu dam svoje srce, da ga učinim stvarnim Gospodarem svoga života. Oni koji to učine imaju vječni život. Oni su već postali stanovnici Njegovog kraljevstva. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)