„A Bog pokazuje svoju ljubav k nama, što Krist, kad smo bili još grješnici, umrije za nas.“ (Rimljanima 5,8)
Jednom sam na aerodromu između dva leta kupovao nešto za hranu i napravio grešku, jer sam otišao a ono što sam kupio ostavio na pultu. Razmišljao sam o nečem drugom i zato sam se poslije morao vratiti po ono što sam kupio.
Ali pretpostavimo da sam od trgovca kupio novi automobil. Veoma su mali izgledi da bih ga zaboravio preuzeti. Što smo nešto više platili, to više cijenimo ono što smo kupili.
Vječni, skupocjeni dar Božji u Isusu Kristu učinio je sigurnim naše prihvaćanje i to zbog Isusove žrtve. Bog nas neće zaboraviti, ili nas ostaviti same, kad je platio takvu cijenu za naše spasenje. Danas možemo iznova slaviti Boga zbog toga. Prema Rimljanima 4,5 Bog opravdava one koji nisu dobri. Bog prihvaća grešnike koji Mu dođu onakvi kakvi su. To je jedna od najvažnijih i najznačajnijih istina, kad shvatimo suštinu teme opravdanja vjerom. Ne treba čekati da dođemo do neke točke na kojoj ćemo biti dovoljno dobri da bi nas Isus primio. On nas voli prihvatiti takve kakvi smo čim Mu priđemo. To je početna istina našeg dolaženja Njemu, a to obećanje puno je vrijednosti i danas. I danas Mu možemo doći takvi kakvi smo i On će nas prihvatiti.
Tek ljudi koji su razumjeli da ih Bog prihvaća mogu slobodno razgovarati o poslušnosti. Ako nisam siguran u svoju prihvaćenost, krajnje je opasno proučavati predmet poslušnosti, zato što on za mene neće predstavljati ništa osim razočaranja. Kad grešnik odgovori na moć uvjeravanja Svetog Duha, dolazi Bogu onakav kakav je i, zbog Isusa Krista, biva usklađen sa Bogom.
Ništa što čovjek može učiniti ne može se dodati spasenju. Nijedno čovjekovo djelo nema zasluge ili vrijednosti samo po sebi. Naša poslušnost nas ne usklađuje s Bogom i ne uzrokuje naše spasenje. Kršćaninu koji ovo jasno razumije, koji gleda na Kristove zasluge za svoju sigurnost u oproštenje, a ne na svoja djela, predmet poslušnosti je još uvijek veoma važan. Kad smo jasno razumjeli temelje svog spasenja, spremni smo početi zidati zidove na tom temelju. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)