„Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!“ (Otkrivenje 3,19)
Mi živimo u svijetu u kojem su nas psiholozi naučili da trebamo biti nježni prema drugima, priznajući tako da svi prolazimo kroz slične patnje. Tako se dogodilo da neprilično ponašanje svojih bližnjih gledamo više kao bolest nego kao grijeh. Potpuno je sigurno da je većina od nas, makar u nekom vidu, nekada bila žrtva pogrešnog ponašanja bližnjih. Duhovni rezultat ovakvog pristupa može biti nespremnost za slušanje ukora, čak i onda kad potječu iz Isusovih usta. Rijetki su oni koji bi bili spremni čuti Boga koji im se obraća oštrim riječima. Međutim, činjenica je da Isus one koje voli suočava s prigovorima. Otvoren razgovor može nam pomoći da izbjegnemo mnogo nevolja. Dozvolite mi da to pokažem!
Prednji sastavi njemačke vojske su stigli na vrh brijega. Ispod njih je tekla rijeka Rajna, nabujala od otopljenog snijega. Čak i na toj udaljenosti, njemačka je prisutnost predstavljala prekršaj Versailleskog ugovora iz 1918. godine. Sjedeći na kupoli svoga tenka, zapovjednik je zaustavio kolonu i procijenio udaljenost. Francuski su topovi na drugoj strani ostali nijemi.
Kolona je polako krenula dalje, očekujući prvo oglašavanje topova. Tenkovi su nesmetano stigli do obale. Nespremna započeti rat, Francuska se nije pokrenula. Tek nakon mnogo godina, nakon završetka rata, saveznici su saznali za Hitlerovu tajnu naredbu da se trupe koje su okupirale dolinu Rajne u ožujku 1939. godine povuku na prvi znak francuske obrane.
Možda to nikada nećemo saznati, ali čovječanstvo je vjerojatno moglo izbjeći Drugi svjetski rat da su se Francuzi toga dana usprotivili. Da je Hitlerov ugled bio narušen, generali možda ne bi bili tako spremni surađivati s njim. Milioni života su mogli biti spašeni da je Hitler još 1936. godine saznao da će ga drugi narodi pozvati na odgovornost zbog narušavanja mira.
Saveznike su se vođe plašile vojnog sukoba, ali ga nisu izbjegle. Njihova ga je neaktivnost učinila samo još težim. Njemački narod niti njihovi zapovjednici nisu u tom trenutku bili spremni za rat. Otpor bi primorao Hitlera da se povuče. Njegova vojska u to vrijeme nije bila pravi protivnik ni za same Francuze, a još mnogo manje za ujedinjene savezničke snage. Prestiž koji je stekao – utjecaj u njemačkom narodu i vojnim krugovima, saznanje da su saveznici tako neodlučni da se usprotive, dali su Hitleru priliku ojačati svoje vojne snage i postići nekoliko uspjeha isključivo zastrašivanjem. U vrijeme kada je rat izbio, Hitlerove su snage bile mnogo jače, pa je bio u stanju po svom izboru odrediti trenutak napada. Odlaganje suočavanja samo je učinilo da sukob postane još žešći.
Gospode, hvala Ti što si me široko suočio sa svojom riječju, što si me opominjao preko drugih ljudi. Želim u budućnosti biti mnogo spremniji prihvatiti opomene i ukore. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)