„Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu – na svemu što je napisano u ovoj knjizi.“ (Otkrivenje 22,18.19)
Na prvi pogled izgleda kako Bog prijetnje on završava Bibliju. “Ne igraj se sa ovom knjigom! Ako dirneš samo jednu jedinu riječ, naći ćeš se u takvoj nevolji da ćeš poželjeti da se nikada nisi ni rodio!” Iako ovakve riječi podržavaju autoritet Knjige otkrivenja na poseban način, one se odnosi i na Bibliju kao cjelinu.
Biblija takva kakva jeste ne sadrži cijelu istinu. „Dva puta dva su četiri”, predstavlja istinu, na primjer. Međutim, ipak se ne nalazi u Bibliji. „Toplije je na ekvatoru nego na polovima“, i to je istina. Ali ni ta se istina ne nalazi u Bibliji. Prema tome, Biblija nije zbirka svega što je istinito – ona je slična mjerilu kojim odmjeravamo da li je nešto istina.
Upravo zato je važno da Biblija ostane takva kakva jeste. Bog ju je prilagodio svrsi. Mijenjati je, zanemarivati jedan ili drugi njen dio, značilo bi ometati njenu božansku svrhu. Nešto dodati ili nešto oduzeti značilo bi sprječavati božansku namjeru. Čini mi se kako se sve to odnosi i na nas. Svaki je pojedinac jedinstven. I mi smo prilagođeni svrsi. Ponekad poželimo nešto dodati ili nešto oduzeti dijelu koje je Bog obavio u nama, ali bilo bi mnogo mudrije prihvatiti Njegovu namjeru i svoje jedinstvene karakteristike upotrijebiti Njemu na slavu.
Kathleen Donovan nekadašnja misionarka u Papua Novoj Gvineji ovako to pomalo šaljivo tumači: “Imam debele noge, raznobojne, jer bolujem od proširenih vena… Uopće ne doprinose mojoj ljepoti… Ali savršeno ispunjavaju prostor između tla i mene… Nikada ne navode druge ljude da mi zavide.” Ona kaže da je zbog svojih nogu naučila kako se boriti s tom bolesti i zato je u prilici pomagati i drugima. Neki prijatelj je čak upotrijebio stanje njenih vena kao ilustraciju posljedica požrtvovne misionarske službe. Ispostavilo se da je bolest nasljedne prirode i da nije posljedica dugog stajanja u operacijskoj sali. Bilo kako bilo, pogled na Kathleen nadahnuo je mnoge da se opredijele za sličnu službu. Neki to nikada ne bi učinili da je ona ostala vitka i lijepa.
Kathleen zaključuje: “Naš posao je spokojno prihvaćanje onoga što smo dobili i onda pronaći način kako to iskoristiti Bogu na slavu!” To se odnosi i na Bibliju. Trebamo je prihvatiti onakvu kakvu nam je Bog dao, umjesto se truditi njene poruke prilagođavati svom ukusu.
Gospode, pomozi nam da prihvatimo sebe takvima kakvi jesmo. Iskoristi naše manje poželjne osobine kao ilustraciju za svoje blagoslovljene namjere. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)