“Da bi, kao što je grijeh vladao smrću, tako i milost po pravednosti vladala za vječni život po našem Gospodinu Isusu Kristu!” (Rimljanima 5,21)
Bila jednom dva kralja. Prvi je bio despot. Napao je planet Zemlju, zauzeo je i vladao njome surovom učinkovitošću. Njegov je cilj bio nadzirati život svih ljudi. Njegovo kraljevanje uzrokovalo je razaranje i smrt svih. Ime ovog kralja je Grijeh. Drugi kralj je imao veliko srce i bio je milostiv. Želeći najbolje za svoje ljude, on je došao na Zemlju da oslobodi zarobljenike svog neprijatelja. Njegov je cilj bio stvoriti kraljevstvo vječne sreće. Ime ovog kralja je Milost.
Ova “Prica o dva kralja” ključna je poruka Rimljanima 1 do 5, a sada je sažeta u Rimljanima 5,21, zaključnom retku Pavlove opširne rasprave o problemu grijeha (Rimljanima 1,18-3,20) i Božjem rješenju pomoću milosti (Rimljanima 3,21-5,20).
James Montgomery Boice ističe da redak u Rimljanima 5,21 govori nešto o milosti o čemu mi nedovoljno razmišljamo. On ističe da je milost sila. Mi milost općenito definiramo kao stav kojim Bog pruža nezasluženu naklonost onima koji to nisu zaslužili. “Ali milost je više od stava. Ona je sila koja seže da spasi one koji bi, da nije sile milosti, propali.”
Milost u ovom smislu napada kraljevstvo Grijeha u borbi za teritorij i ljude koji su oduzeti Bogu. Ovdje se bavimo duhovnim a ne fizičkim ratom, ali sporna pitanja su jednako stvarna. Napad je jednako skup i odlučan kao i invazija na dan D 6. lipnja 1944. godine. Bog je uložio sve što ima u ovu galaksijsku bitku protiv grijeha i milost će nadvladati. Kraljevstvo milosti jednog će dana biti jedino kraljevstvo.
Pavao završava svoju opširnu raspravu o grijehu i njegovom rješenju spominjući “Gospodina Isusa Krista”. Budući da nam je Isus omogućio spasenje, Pavao se nikada ne umara slaveći Krista koji je umro na križu za naše grijehe kako bismo mi mogli živjeti Njegovim životom. Bez ovih događaja kraljevstvo milosti nikada ne bi moglo pobijediti uzurpatora — Grijeh. Ali kao što Pavao tako slikovito ističe, stvarna pobjeda Milosti nad grijehom bit će uzaludna ako oni za koje je Krist umro ne odgovore vjerom. Božji dio u opravdanju je postignut, naš dio je prihvaćanje. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)