„Nadom smo naime spašeni. A nada koja se vidi nije nada, jer kako se onda tko može nadati onomu što vidi?“ (Rimljanima 8,24)
Današnji redak nalazi se pri kraju ulomka koji počinje s Rimljanima 8,17 gdje Pavao izjavljuje da će se vjernici, subaštinici s Kristom, mučiti zajedno s Njim. Pomisao na patnju izazvala je pitanje. Budući da su kršćani već Božja djeca, budući da oni, kao što to kaže Ivan, već imaju vječni život, čemu kušnje i nevolje?
Pavao nastavlja s odgovorom na ovo važno pitanje u osamnaestom retku kada ističe da brojne patnje koje moramo pretrpjeti nisu ništa u usporedbi s dobrima koja je Bog pripremio svojoj djeci. On onda dalje kaže, od 19. do 22. retka da nisu ljudska bića jedina koja moraju trpjeti razorno djelovanje pada u grijeh, već i ostala stvorenja. Apostol je također tvrdio da i sva stvorenja uzdišu u nadi da će biti oslobođena. Ovo uzdisanje za potpunim otkupljenjem, u 23. retku, nije ograničeno na prirodu već to čine i ljudi dok očekuju ispunjenje svog vlastitog otkupljenja.
Današnji redak (24.) nastavlja s napetošću između polovičnog i potpunog spasenja. Riječi „spašeni“ odnose se na prošlost. Glagolsko vrijeme ovog grčkog glagola upućuje na odlučno oslobođenje u prošlosti od krivnje i ropstva grijeha i Božjeg suda nad njima.
Ipak, s druge strane, današnji redak ima u vidu budućnost i nadu koja se treba ispuniti, nadu čije ispunjenje još nismo doživjeli. Apostol nesumnjivo misli na obećanje iz 23. retka o otkupljenju naših tijela.
Ipak, 23. redak sadrži još jednu sliku nade – „prvi plodovi“. U Starom zavjetu izraz „prvi plodovi“ odnosi se na židovski običaj prinošenja prvih snopova kao žrtve Bogu. Ovaj čin posvetio je cijelu žetvu i time ukazivao na kasnije plodove.
Pavao je prenio misao o prvim plodovima s onoga što mi dajemo Bogu na ono što On daje nama. Zato apostol kaže u Rimljanima 8. poglavlju da je mjera Duha Svetoga koju već imamo samo predokus brojnih drugih blagoslova koji nas očekuju u budućnosti.
Pavao u današnjem retku, nakon ove misli, govori i budućoj nadi. On nikada ne zaboravlja da pojam nade u njegovoj misli nije pusto maštanje. To je sigurnost. Jednog dana nevolje će proći i Božja će djeca biti „proslavljena“ s Kristom (Rimljanima 8,17). (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)