“Ona reče ženi: ‘Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?’” (Postanak 3,1)
Bog je čovjeku, krunskom djelu stvaranja, dao moć da razumije Njegove zahtjeve, shvati pravednost i dobrotu Njegova Zakona i Njegove svete zapovijedi, te da se od čovjeka očekuje nepokolebljiva poslušnost.
Poput anđela, i stanovnici Edena su stavljeni na ispit; svoj su sretni posjed mogli zadržati samo vjernošću Stvoriteljevu Zakonu. Oni su mogli poslušati i živjeti ili ne poslušati i umrijeti. …
Zaokupljena svojim ugodnim zadatkom, Eva je nesvjesno je odlutala od Adama. … Ubrzo je promatrala zabranjeno drvo s mješavinom radoznalosti i divljenja. Plodovi su bili prekrasni i ona se pitala zašto ih je Bog zabranio. To je bila kušačeva prigoda. Obratio joj se kao da čita njezine misli: ‘Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?’ …
Kušač joj je dao na znanje da se božansko upozorenje zapravo neće ispuniti, jer je njegova svrha samo zastrašivanje. …
Takvo je Sotonino djelo od Adamova vremena do danas i on ga obavlja s velikim uspjehom. On kuša ljude da ne vjeruju Božjoj ljubavi i sumnjaju u Njegovu mudrost. On neprekidno pokušava potaknuti duh neograničene radoznalosti, nemirne znatiželje da se prodre u tajne božanske mudrosti i moći. U naporima da istraže ono što je Bog odlučio zadržati, mnoštvo previđa istine bitne za spasenje koje je On otkrio. …
Eva je doista vjerovala Sotoninim riječima, ali je njezina vjera nije spasila od kazne grijeha. Ona nije vjerovala Božjim riječima, i to je prouzročilo pad. Ljudi na nebeskom sudu neće biti osuđeni jer su svjesno vjerovali laži, već stoga što nisu vjerovali istini, što su zanemarili mogućnost da spoznaju istinu. (Ellen G. White, Borba i hrabrost)