„I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac.“ (Otkrivenje 5,6)
Zamislite kako su zastrašujuće ove slike morale izgledati prvim čitateljima ove knjige. Tekstovi u Otkrivenju 4. i 5. poglavlju opisuju Boga kao svemoćnog Stvoritelja. Izgleda kao da On može učiniti sve što želi. Međutim, kada se pojavi, naizgled nepremostiv problem (Otkrivenje 5,1-4), rješenje je zaprepašćujuće! Bog najveći problem u svemiru rješava preko zaklanog Jaganjca!
Zašto svemogući Bog nije riješio problem svojom beskrajnom silom? Zašto samo nije zapovjedio da se događaji dogode? Zašto je na sebe preuzeo tako beskrajan rizik slanja svoga Sina na Zemlju, iako je znao da će Ga ljudi odbaciti i svirepo ubiti? Zato što se veliki problemi ne mogu rješavati bez rizika! Put može biti teži ili opasniji od nekog drugog, ali su rezultati vrijedni uloženog truda!
Mislim o tome koliko je moje djetinjstvo bilo drugačije od djetinjstva današnje djece. Ponekad se pitam kako smo moji prijatelji i ja uopće preživjeli. Mi smo se zadovoljno vozili u automobilima koji nisu imali pojaseve ni zračne jastuke. Jedna od mojih najsretnijih uspomena tiče se vožnje u sanduku teretnog automobila jednog vrelog dana. U to su vrijeme proizvođači bojili dječje kolijevke drečavim olovnim bojama. Mi smo često grickali prečke u kolijevci, uživajući u okusu. Osim toga, u te dane nije bilo zaštićenog pakiranja ili utičnica ili bilo čega drugoga što bi moglo naškoditi djeci. Jedino što sam sada ustanovio jeste da djeca uopće nemaju problema s tim zaštitama, s njima teško izlaze na kraj samo odrasli.
Vozio sam se biciklom po cijelom gradu bez kacige i pio vodu iz gradskog vodovoda, a ne onu pročišćenu iz trgovine. Moji prijatelji i ja smo izbjegavali roditeljski nadzor odlazeći rano ujutro od kuće i igrajući se cijelog dana u parku ili vozeći se podzemnom željeznicom po cijelom New Yorku. Nitko nas nije mogao pronaći tijekom cijeloga dana. Od svoje bih ušteđevine kupovao ponekad krafne ili zaslađene napitke, ali se nikada nisam ugojio, jer sam se igrao vani cijeloga dana. Znali smo se suočiti i s nasilnicima bez pomoći odraslih.
Vi ćete se, možda, zabrinuti zbog nekih opasnosti kojima smo se moji prijatelji i ja izlagali, ali je moja generacija iznjedrila neke od najhrabrijih i najsposobnijih ljudi koje je svijet ikada vidio. Imali smo slobodu, nosili odgovornosti, griješili i postizali uspjehe, naučili smo kako se nositi s svim pojavama. Iako su neke promjene u suvremenom svijetu dobre, karakter se može razvijati samo ako se čovjek bori s nepovoljnim životnim prilikama. U stvari, svaki uspostavljeni odnos vas izlaže riziku, ali drugog načina nema za uspješan i koristan život. Bog je sve to znao kada je poslao Isusa da nas vrati na pravi put.
Gospode, hvala Ti što si se izložio velikoj opasnosti, kada si nas došao spasiti. Daj mi hrabrosti da pristupim dušama za koje si umro, bez obzira kako će one odgovoriti. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)