“Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne čini preljuba!’ A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već – u svom srcu – s njom učinio preljub.” (Matej 5,27.28)
Ovo zvuči vrlo ozbiljno. Sjećam se kad sam se prvi put suočio s ovim biblijskim tekstom. Bilo mi je 19 godina i tek sam se bio krstio.
Stajao sam na vratima samoposluge i čekao svoju ženu. Usput sam promatrao neku zgodnu djevojku. Naravno, nisam je samo promatrao već se bavio i mislima kojima sam se mogao baviti prije no što sam postao kršćaninom.
Iznenada, kao da me je pogodio grom iz vedra neba. Sveti Duh je progovorio mojoj savjesti, otvoreno i jasno. “Ti to ne smiješ činiti! Grijeh je tako željeti tuđu ženu, baviti se mislima kojima se ti baviš!”
Ja nisam želio tu opomenu. Ja sam se bavio svojim “nevinim” uživanjima i Sveti Duh se jednostavno umiješao u moje misli. Poželio sam mu reći da ide i prošeta se i mene ostavi na miru. U stvari, ja sam se našao na granici između kušnje i grijeha. Kušnja se može pretvoriti u grijeh u trenutku kada postanem svjestan kušnje i kada shvatim da su moje misli odlutale zabranjenim putovima. Upravo u tom trenutku mogu izabrati jednu od dviju mogućnosti. Mogu odbaciti kušnju Božjom milošću ili se i dalje u mislima baviti njome i čak uživati u njoj. Drugim riječima, mogu zamoliti Boga da uđe u moj život i pomogne mi da pobijedim ili ga mogu zamoliti da ode i prošeta se kako bih mogao uživati u svojim intimnim zadovoljstvima.
Otkrio sam da me želja za grijehom napušta kad se počnem moliti. Božji Duh mi u molitvi priskače u pomoć, ne samo da mi ogadi moje grješne želje već i da oživi kršćansku ljubav prema bližnjima i prema Bogu u mom srcu. I tada više ne želim činiti ono što će raniti moje bližnje ili ugroziti naše međusobne odnose. Bog nam želi pomoći, čak i na području našeg misaonog života, ako mu to dopustimo. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)