„Dakako, mi se ne usuđujemo ni izjednačiti ni usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju. Ali oni, budući da se mjere vlastitom mjerom i uspoređuju sami sa sobom, ludo postupaju.“ (2. Korinćanima 10,12)
Vrlo je lako vjernicima koji ozbiljno shvaćaju religiju da svoje prijatelje, rođake i druge vjernike koji nisu tako ozbiljni i revni u svom hodanju za Kristom sude po svojim mjerilima i shvaćanjima. To je bila bolest od koje su bolovali farizeji, a isti problem, svakako, postoji i u suvremenoj Crkvi.
Na nesreću, ovakvo je držanje smrtonosno za živu religiju. Ellen G. White ističe da čovjekovo uživanje u svojim definicijama religijskog pravovjerja i duhovnih dostignuća stvara „atmosferu sebičnog, uskogrudog kriticizma, guši plemenite i velikodušne osjećaje i pretvara ljude u samožive suce i uhode dostojne prijezira“ (Misli s Gore blagoslova, str. 155).
To je ponor u koji se lako pada, posebno stoga što su oni kojima se to događa obično iskreni u svojim vjerovanjima i revni u svom vjerskom životu.
Dio problema je i u tome što se čini da se oni daleko više zanimaju što drugi čine ili misle ili jedu nego za svoje duhovno napredovanje. I stoga, kad čitaju Bibliju uvijek nailaze na tekstove koji se odnose na njihovog bračnog druga ili pastora koji očito (po njihovom mišljenju) čine ono što ne valja. I njihova im dostignuća postaju mjerilom po kojima sude druge. „Odjeveni u odjeću vlastitog dostojanstva“ sjedaju „na sudsku stolicu da kritiziraju i osuđuju.“ (Isto)
Ali, takva „duhovna policija“ propušta shvatiti istinitost Pavlovog dokazivanja u Poslanici Rimljanima. U prvom poglavlju apostol kaže da su neznabošci grješnici. Svi su se samosvjesni Hebreji bili spremni suglasiti s njime. U drugom poglavlju apostol pokazuje da su i Hebreji u istom izgubljenom položaju. U trećem poglavlju kaže da su svi sagriješili i da im je nužna Kristova krv da bi se opravdali i očistili.
Pouka je ove priče za sve pripadnike dobrovoljne „crkvene policije“: baci se na posao da očistiš pred svojim vratima! (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)