„Zaista, zaista, kažem vam: ako tko bude držao riječ moju, neće vidjeti smrti dovijeka.“ (Ivan 8,51)
U Isusovim danima smrt je bila obavijena velom tajanstvenosti. Ljudi nisu imali nikakvu predstavu o tome što je ona u stvari. Mnoštvo je prolazilo dolinom sjena smrtnoga samo sa strahom i crnim slutnjama. Među farizejima i saducejima stalno su se vodile rasprave o uskrsnuću i o tome što se događa s čovjekom kad umre. Saduceji nisu vjerovali u uskrsnuće. Sigurno su zbog toga imali razloga da budu tužni! Farizeji su vjerovali, a dokazi su se umnožavali na obje strane. Kad je Isus došao, izrekao je nekoliko određenih istina o onome što mi nazivamo smrću. U Ivan 11,26. On kaže: „I ni jedan, koji živi i vjeruje u mene, neće umrijeti dovijeka.“
I zatim je upitao nešto što bih i ja želio upitati tebe. Vjeruješ li ovo? Ili vjeruješ da je pretjerano izjaviti da nijedan koji vjeruje i živi s Kristom neće umrijeti? To je ono što sveto pismo uči.
San i nije tako rđav. Vidio sam iscrpljene i istrošene ljude koji su željno očekivali vrijeme kada će moći spavati. Mi smo svi to iskusili. Razumijemo da je za onoga koji spava vrijeme nešto što neopaženo protječe. Možete li zamisliti da pođete na spavanje i sljedeće čega ste svjesni kad se probudite jeste pogled na Isusa kako dolazi? Adam je pošao na počinak posle života patnji i bola tako da će, što se njegove svjesnosti tiče, biti probuđen u trenutku koji će za njega biti sljedeći u njegovom iskustvu.
Jedan od blagoslova sna jeste ne biti svjestan protjecanja vremena. To nam i danas otkriva Božju milost jer ne produžava vječno naš život na ovom svijetu. Možda je 60 ili 70 godina sve što bismo mogli uzeti od ovog života. Zatim je dobro poći na počinak sa sigurnošću da će nas Isus probuditi kada po drugi put bude došao. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)