“Ne poznajući Božje pravednosti i nastojeći ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli Božjoj pravednosti.” (Rimljanima 10,3)

Postoji priča o skupini američkih vojnika koji su bili uhićeni i zatvoreni u logor za ratne zarobljenike. Budući da nisu imali novca, pribjegli su razmjeni dobara. Međutim, to nije bilo zadovoljavajuće rješenje.

Jednog je dana stigla pošiljka dobrotvorne organizacije u kojoj je bila društvena igra (monopol). Vojnici su bili presretni ne zbog same igre već zbog “novca” koji se u njoj nalazio. Oni su ga uskoro podijelili i svaki je dobio jednak broj “novčanica” od 500, 100, 50, 20, 20, 5 i 1 dolar. To je pojednostavilo trgovinu.

Gotovo svaka skupina ljudi ima nekoga s osobitim smislom za trgovinu. Uskoro je jedan vojnik sakupio gotovo sve “novčanice” u logoru. U to vrijeme ratni zarobljenici su razmijenjeni i zrakoplovom prevezeni natrag u Los Angeles. Naš prijatelj sa smislom za poslovanje ubrzo je otišao u mjesnu banku da otvori račun. Nakon što je ispunio formular, izvadio je 2,325.413 dolara. Službenica je pogledala “novac” iz društvene igre i odmah pozvala poslodavca. Njoj je bilo očito da vojnik pati od nekog poremećaja.

Pouka ove priče je da novac iz društvene igre može biti dobar za igru i za zatvorenički logor, ali nije od velike koristi u poslovnom svijetu.

Tako je i s pravednošću. Mnogi ljudi u crkvi igraju se s pravednošću, ali su ili neznalice ili pate od poremećaja i ne znaju da njihova pravednost nije stvarna unatoč činjenici da ih to čini boljim od drugih ljudi.

Dva su razloga zbog kojih se Pavao brine za svoje bližnje, Židove: (1) oni ne poznaju Božju pravednost i nastoje se provući vlastitom pravednošću; (2) oni se ne pokoravaju Božjoj pravednosti.

Ove dvije stvari, tvrdi Pavao, u središtu su problema zbog kojeg kršćani iz neznaboštva čine većinu današnjih crkava. Problem nije u Božjim obećanjima (Rimljanima 9,6) ili u Božjoj milosti, već u Izraelovom vlastitom neznanju. Vjerojatno nema većeg neznanja od duhovnog. A ovo neznanje uzrokuje duhovni ponos.

Pomozi mi, Oče, da istinski uvidim dubinu svoje potrebe i veličinu Tvoje milosti. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)