„I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike.“ (Otkrivenje 13,5.6)
Zvijer koja izlazi iz mora se ponaša veoma razložno, gledano iz ljudske perspektive. Ukoliko želite biti ugledan i poštovan čovjek, morate izgovarati riječi dostojne svog položaja. Zvijer to čini. Neka svatko vidi koliko sam se visoko uzdigla! I ne šteti ugledu ako se pomalo služite pogrdnim riječima, jer ljudi tada misle da ste oštri i nadmoćni. I nemojte zaboraviti hodati uzdignute glave i podignutih ramena! Ljudi će onda biti sigurni da ste stvarno nešto veliko!
Koliko se samo Evanđelje suproti ljudskoj prirodi! Morska zvijer pokušava zauzeti Isusovo mjesto u srcima stanovnika Zemlje. U izvjesnoj joj mjeri to i uspijeva. Ali, za pravoga Isusa veličina se ne sastoji u velikim riječima, u grubim izrazima, u oholim gestama. Istinska se veličina otkriva u uzimanju posude za pranje nogu i ubrusa (Ivan 13). Ona je u stanju poniziti se sve do smrti (Filipljanima 2,5-8).
Uspio sam uputiti samo brzi pogled istinskoj veličini, dok sam jednoga dana igrao golf. Grupa protiv koje smo igrali moj prijatelj i ja, shvaćala je igru vrlo ozbiljno. Niz pogrdnih riječi pratio je svaki promašeni udarac i svaki je od njih očajnički pokušavao dokazati da je bolji od drugih. Kod sedamnaeste rupe predsjednik kluba se suočio s odlučujućim udarcem. Igra se približava kraju, svaki udarac je bio izbrojan. Pregledaju teren pred sobom za maknuo nekoliko puta u prazno i onda je raskoračio kako bi udario lopticu. No, promašio je lopticu i umjesto da je zakotrlja prema cilju, samo joj je utisnuo u tlo. Ništa nije rekao i ponovno je pokušao. Ovoga puta je lopticu još jače utisnuo u zemlju. Ponovno je ostao miran. Bio sam zaprepašten. Ništa nije rekao, a vidjelo se da mu nije lako.
Dok smo prijatelji ja te večeri napuštali klub, prišao sam tom čovjeku, stavio ruku na njegovo rame i rekao: “Danas ste pokazali zaista pravu veličinu! Znam da vam nije bilo lako!”
Toga sam dana naučio da se svatko može poslužiti pogrdnim riječima, ali da je veliki samo onaj koji se može suočiti s teškim okolnostima bez gubljenja prisebnosti! Mnogo je lakše postati predsjednik golf kluba, nego vladati svojim riječima ili služiti bližnjima. Istinska veličina se stječe ne idući za zvijeri, već hodajući Janjetovim stopama. Ono što izlazi iz naših usta otkriva naš pravi karakter.
Gospode, Tvoje riječi su uvijek bilo i ljubazne i prijateljske. Ti si napustio nebo zbog nas, ne samo da nas spasiš, nego i da nam pokažeš put prema pravoj veličini. Molim Te, danas tu veličinu pokaži preko nas. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)