„I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu… pobjedniku… dat ću mu zvijezdu Danicu.“ (Otkrivenje 2,18-28)
Počeo sam igrati golf prije oko 12 godina. To je veoma izazovna igra. Pomislili biste da nije teško pogoditi lopticu koja nepomično stoji na tlu. Ja sam je skoro uvijek pogađao. Ali kako sam je pogađao, to je sasvim drugo pitanje. Jednom je možete udariti tako da odleti lijevo, drugi put desno, a treći put je tako zahvatite da odleti samo nekoliko koraka od mjesta na kojem ste stajali.
Kada sam počeo igrati golf, moj je najveći problem bio rezana loptica, udarac nakon kojeg loptica poleti u željenom smjeru, a onda počinje skretati udesno. Kratka rezana loptica koja leti nekoliko metara nije problem – možete je kontrolirati. Međutim, kada rezana loptica treba letjeti daleko – 10, 20, ili 30 metara, pa onda udesno, vaši rezultati neće biti tako uspješni.
Moj je prijatelj, Jim Park, imao problema s rezanim lopticama čak i više nego ja. Zato je odlučio obratiti se doktoru za udarce, učitelju golfa koji pokazuje ljudima kako igrati golf (često ih nazivaju i profesionalcima). Usred njegove prve lekcije, učitelj mu je rekao da ne uspijeva usmjeriti lopticu pravilno samo zato što je ne slijedi tijelom. Drugim riječima, loptica neće otići tamo kuda igrač želi, već tamo kuda njegovo tijelo pokazuje nakon udarca.
Park je odmah posumnjao u logiku profesionalca. Što bi mogao učiniti položaj palice nakon što je udarac već obavljen? Učitelj ga je ponovno uvjeravao da griješi zato što tijelom ne slijedi udarac i što mu tijelo pokazuje udesno od cilja nakon udarca. Kada vam ništa ne uspijeva, onda ste spremni sve pokušati. Tako je Park počeo tijelom pratiti lopticu nakon udarca. Razlika ga je zaprepastila. Počeo je udarati lopticu snažnije i pravilnije nego ikada prije toga.
Crkva u Tijatiri je dobila Isusovo viđenje svog ukupnog stanja. Njen uspeh ovisio je od toga koliko će se držati Njegovih uputa. Slično vjernicima iz Tijatire, i naš uspjeh u bilo kojoj oblasti duhovnog života ovisi od „praćenja tijelom“, od nastojanja da se svi naši napori usredotočuju u Isusu. Kada odvojimo pogled od Njega i usmjerimo se na problem ili na misiju, naš „udarac“ (strategija, organizacija, talenat) može izgledati savršen, ali će rezultati biti daleko od željenih. Sve što činimo u duhovnom životu mora se događati u vezi s Isusom. Ili, da se poslužimo jezikom iz Poslanice Hebrejima 12,2. moramo usmjeriti svoj pogled na Isusa, koji je „Utemeljitelja i Usavršitelja vjere“!
Gospode, moj je život pun remećenja pažnje, a ponekad mi to izgleda kao dobrodošla vrijednost. Pomozi mi da „slijedim smjer“, tako što ću Te slijediti svojim cjelokupnim bićem u svemu što činim. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)