„Dobar je Gospod, zaštita u dan tjeskobe. Poznaje one, koji se skrivaju kod njega.“ (Naum 1,7)
Mnogi ljudi osjećaju veliku nelagodnost dok žive kršćanskim životom zato što pokušavaju činiti ono što je pravo da bi postali kršćani. To ne djeluje! U Ivanu, 6. poglavlju, opisani su Hebreji koji dolaze Isusu sa pitanjem: „Što moramo činiti, da izvršimo djela Božja?“ Isus im odgovara i kaže. „Ovo je djelo Božje, da vjerujete u onoga, koga on posla.“ (Ivan 6,28.29).
Pitanje je sada kako vjerujemo? Ako je djelo Božje da vjerujemo, kako to činimo? Kako primamo vjeru? Kako imamo povjerenje? Da li se oni javljaju napornim pokušajima da učinimo sebe punim povjerenja? U našem odnosima sa drugim ljudima, postoje dva važna sastojka na osnovu kojih smo u stanju imati u nekoga povjerenje. Prije svega, on mora biti vrijedan i dostojan povjerenja. Drugo, moramo ga upoznati. Obično mi ne vjerujemo nekome koga ne poznajemo.
Međutim, ako je dostojan i vrijedan povjerenja, mi ćemo mu spontano vjerovati. Bog je u potpunosti dostojan našeg povjerenja. Ako poznajete Boga, vi ćete Mu vjerovati, i to na jedan prirodan i spontan način. Ako ne poznajete Boga, nećete imati povjerenje u Njega. Kad god vidite osobu koja pokazuje da nema povjerenja u Boga, ona time prikazuje da Ga u stvari ne poznaje. Postoji na tisuće ljudi u svijetu danas koji optužuju Boga za sve što se događa. Čak i osiguravajuća društva kažu nešto slično nazivom „viša sila, ili djelovanje više sile!“ Ako nemaš povjerenja u Boga, jedini razlog može biti to što Ga ne poznaješ.
Kako se možemo naučiti imati povjerenja u Boga? Mi učimo imati povjerenje kroz poznanstvo s nekim. Bog te poziva da budeš nešto više nego samo osoba koja živi dobrim životom. On te poziva da Ga upoznaš, da upoznaš Njegovu prisutnost i silu u svom životu. To je kršćanstvo.
Većina vjernika u Crkvi danas oslanja se na ono što čini, umjesto da se probudi i traži osobno poznanstvo i prijateljstvo sa Bogom. Prema novijim istraživanjima samo jedan od pet vjernika provodi uopće neko vrijeme, na osnovu svakodnevnih nastojanja, u upoznavanju Boga. To je pokušaj da se donesu jabuke bez jabukovog drveta. Bez stalnog druženja i povezanosti s Bogom nema pravog povjerenja, nema roda, nema pravog kršćanstva. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)