„Da budete besprijekorni i čisti, neporočna djeca Božja usred nastranog i pokvarenog naraštaja u kojem svijetlite kao zvijezde u svemiru.“ (Filipljanima 2,15)
Uvijek postoji opasnost da budemo zadovoljni površno obavljenim poslom; uvijek postoji opasnost da se duše ne usidre u Bogu, zadovoljne da budu bacane tamo-amo kao igračka Sotoninih kušnji. Djelovanje Božjega Duha u srcu dovest će do istinskog pokajanja koje se neće zaustaviti na priznanju, već će izazvati odlučnu reformu u svakidašnjem životu. Pokazat će se ozbiljnost, ustrajnost i odlučnost, osobine koje se pravilno mogu pokazati u očajničkoj borbi, hrvanju.
Činjenica da prevladava bezakonje, da smo okruženi nevjernicima i skepticima ili ljudima koji se izdaju za kršćane, koji imaju ime da su živi iako su mrtvi, nije nikakav razlog da bilo koga među nama matica zla odnese u propast. Kako je došlo do skoro sveopćeg odbacivanja Boga, javlja se još veća potreba da ostanemo čvrsti i odani. Moramo skupljati božanske zrake Sunca Pravednosti i odsjajivati ih svijetu. Usred pokvarenog i izopačenog naraštaja mi moramo ukazati hvalu Onome koji nas je pozvao iz tame k svojemu čudesnom svjetlu.
Ništa osim dubokog osobnog iskustva neće nas osposobiti da izdržimo ispit nevolja i kušnje s kojima ćemo se suočiti u svojoj kršćanskoj borbi. Odviše često se osjećamo dobro kada nam sve ide po planu, ali kada sumnje obuzmu dušu, kada nam Sotona šapće svoje prijedloge, naša obrana puca i mi brzo popuštamo vještinama kušača ne ulažući skoro nikakav napor da mu se odupremo i odbacimo ga. Nije dovoljno imati samo dobre namjere. Duša se mora zabarikadirati molitvama i proučavanjem Pisma. Naoružan tim oružjem, Isus se suočio sa svojim podmuklim neprijateljem na bojnom polju i svladao ga. Svi mi možemo pobijediti u Njegovoj snazi, ali naš problem neće biti riješen ako pomislimo da to možemo učiniti bez Njegove pomoći. On sam kaže: „Jer bez mene ne možete ništa učiniti!“ (Ivan 15,5) Nijedna skromna duša koja hodi u svjetlu kao što je Krist hodio, neće se uhvatiti u Sotoninu lukavu zamku. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)