„Pravednik će se veseliti o Gospodu, skrit će se u njega; svi čestiti hvalit će se.“ (Psalam 64,10)

Jeste li se ikada plašili priznati Bogu da se ljutite na Njega? Ili da niste razumjeli način na koji je postupio prema vama? Ili da niste sigurni da će učiniti ono za što ste Ga molili?

Postoji velika razlika između vjerovanja da će Bog odgovoriti na vašu molitvu prema vašim željama i vjerovanja u Boga. „A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj, koji hoće da dođe k Bogu, valja da vjeruje, da ima Bog i da plaća onima, koji ga traže.“ (Hebrejima 11,6). Ako vjerujemo da ima Boga i da će nagraditi to što Ga tražimo, mi imamo vjeru. Ne moramo vjerovati da će nagraditi naše traženje određenih pojedinosti, na način na koji smo ih tražili. Vjera je nešto više od pozitivnog mišljenja.

„Kad ne primimo upravo ono što smo tražili, u vrijeme za koje smo molili, i dalje moramo vjerovati da nas je Gospodin čuo i da će odgovoriti na naše molitve. Mi smo tako podložni zabludama i tako kratkovidi da ponekad tražimo i ono što nam ne bi bilo na blagoslov, pa nam naš nebeski Otac u svojoj ljubavi odgovara na molitve dajući nam ono što će nam poslužiti za najviše dobro – ono što bismo i mi sami poželjeli kad bismo stvarnost mogli vidjeti onakvu kakva je.“ (Ellen G. White, Put Kristu, 74)

Razmišljajmo o Mojsijevoj molitvi zapisanoj u njegovoj drugoj knjizi 5,23. On je po Božjoj zapovijesti pošao osloboditi narod iz Egipta. Učinio je pred faraonom ono što je Gospodin naredio. Umjesto da dozvoli Izraelcima da idu, kao što je Mojsije očekivao, faraon je povećao njihove terete. Mojsijeve molitve za oslobođenje naroda izgledale su neuslišene. Došao je pred Boga sa riječima: „Otkako otidoh k faraonu da pregovaram s njim po nalogu tvojem, muči on narod još gore, a ti ne činiš ništa, da izbaviš narod svoj.“ (Izlazak 5,23)

Mojsije nije razumio Božji plan – i, to je očigledno, uopće nije bio sretan zbog rezultata – ali je još uvijek vjerovao u Boga i produžavao razgovarati s Njim, govoreći Bogu kako se osjeća. Njegova vjera je vidljiva ne zbog nekih skrušenih riječi, nego zato što je produžavao dolaziti Bogu bez obzira na odgovore koje je primao. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)