„Jer ako po tijelu živite, umrijet ćete. Naprotiv, ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.“ (Rimljanima 8,13)

Rimljanima 8,13 objašnjava dvije mogućnosti s kojima smo se već dobro upoznali u Poslanici Rimljanima. Tjelesan život vodi u smrt, a život po Duhu vodi u život.

Međutim, u današnjem retku imamo novu misao: usmrćivanje dijela tijela. Ova misao izaziva najmanje tri pitanja.

Prvo, što je usmrćivanje? John Scott ističe da usmrćivanje nije ni mazohizam (zadovoljavanje samog sebe nanošenjem boli) niti asketizam (preziranje i odbacivanje činjenice da imam tijelo i prirodne tjelesne potrebe). Umjesto toga to je prepoznavanje zla kao zla što dovodi do „njegovog odlučnog i radikalnog odbacivanja da ga nijedna slikovna figura, osim usmrćivanja, ne može opisati“. Ova se misao javlja i u Galaćanima 5,24 gdje Pavao piše o razapinjanju „tijela s njegovim strastima i požudama“.

Drugo, kako se obavlja usmrćivanje? Zanimljivo je da današnji redak kaže da je to nešto što mi činimo. Redak ne govori da je netko usmrćen, već o tome da taj netko usmrćuje. U tom dijelu mi smo aktivni a ne pasivni. Mi smo odgovorni za ovaj proces. Međutim, mi sami ne možemo „usmrtiti tjelesna djela“. Naš redak jasno kaže da to činimo silom Duha Svetog. Duh nam daje želju, odlučnosti i discipliniranost za odbacivanje zla. Naš udio je predavanje naše volje Bogu.

S druge strane, usmrćivanje djela tijela znači odbacivanje onoga što znamo da je pogrešno. Mi moramo doći do točke kada nećemo biti „u brizi za tijelo“, niti „pogodovati željama“ (Rimljanima 13,14). Kada se ovakva kušnja javi trebamo je odbaciti u molitvi. „Pomozi mi, Isuse, ja čak ni ne želim razmišljati o tome“, mora biti naš uzvik. Alternativa je da „uživamo“ u mislima i možda djelima a poslije se zbog njih pokajemo. Ovakvo je postupanje, kao što smo vidjeli u 7. poglavlju moguće, ali to nije potpuna pobjeda koju Bog želi svojoj djeci.

Treće, zašto bismo se trebali usmrćivati? Zato što smo dužni (Rimljanima 8,12), ali i zbog toga što će oni koji tako čine „živjeti“ bogat život ovdje na Zemlji o kojem se govori od 14. do 17. retka. Oni koji hode Božjim putem, kaže Pavao, djeca su Božja sa svim pravima i prednostima. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)