„Nakon toga vidjeh: otvori se hram Šatora svjedočanstva na nebu! Iziđe sedam anđela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom. Jedno od četiri bića dade sedmorici anđela sedam zlatnih čaša, punih gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova. I hram se napuni dimom od Slave Božje i od njegove snage te nitko ne mogaše ući u hram dok se ne navrši sedam zala sedmorice anđela. (Otkrivenje 15,5-8)
Kao suprotnost dimu od mučenja svijeta (Otkrivenje 14,10.11), u ovom se tekstu spominje dim koji potječe od Božje slave. To nas podsjeća na prizor koji je pratio posvećenje Svetišta u pustinji (Izlazak 40,34.35) i Salamonovog hrama (1. Kraljevima 8,10-12). Bog je oba mjesta ispunio svojom slavom i tako proslavio njihovo posvećenje. Ovdje u Otkrivenju u 15. poglavlju On to čini odgovarajući na obožavanje svojih svetih (Otkrivenje 15,3.4), koji su stradali od ruke onih koji sada trebaju iskusiti Njegove sudove.
Nakon ropstva u Babilonu, Zorobabel je podigao mnogo skromniji hram (Agej 1,12-19) kojim je zamijenio Salamonov, razoren u vrijeme Nabukadnezerove opsade Jeruzalema (2. ljetopisa 36,18.19). I ovaj je hram imao svoju ceremoniju posvećenja (Ezra 6,3-18). Slična ceremonija je obavljena i skoro stotinu godina kasnije kojom je proslavljeno obnovljenje jeruzalemskih zidova u vrijeme Nehemije, koji je svete prostore ponovno okružio zidinama (Nehemija 12, 27-47).
Blagdan posvećenja, koji se danas zove Hanuka, nije nastao u starozavjetno vrijeme. Njime se slavi ponovno posvećenje hrama u Jeruzalemu nakon obesvećenja koje je izvršeno u vrijeme vladavine Antioha Epifana (165. godine prije Krista). Osim ostaloga, Epifan je žrtvovao svinju na otaru Hrama, zabranio svetkovanje subote i natjerao mnoge Hebreje na konzumiranje svinjskog mesa. Pošto su Makabejci, grupa hebrejskih revnitelja, oslobodili Jeruzalem vlasti Antioha, očistili su i ponovno posvetili Hram. Ceremonija koja je uslijedila pretvorila se u godišnjih hebrejski blagdan (Isus je prisustvovao jednoj takvoj proslavi – Ivan 10,22).
U ovom tekstu ustvari postoji nešto suprotno posvećenju. Slava Božja navodi anđele na izlazak iz Hrama. No, umjesto da se za kratko vrijeme vrate i prihvate svojih dužnosti u Svetištu, kao što bi se dogodilo prilikom ceremonije posvećenja, oni se prihvaćaju drugog, mnogo bolnijeg zadatka.
Bog obilježava neugodne preokrete u životu isto kao i ugodne. U nekoliko sljedećih poglavlja Otkrivenja događaji će zaista krenuti u neugodnom smjeru.
Gospode, neka Tvoje svetište ostane otvoreno ukoliko to nije suprotno Tvojoj volji. Osjećam se nespremnim za događaje vremena posljetka. Pomozi nam da se spremimo za završetak povijesti. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)