„Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama.“ (Otkrivenje 7,9)
Božji narod objedinjuje mnoštvo etničkih, rasnih i nacionalnih različitosti. Svakako da će i u vječnosti prisutnost ljudi iz toliko raznih sredina predstavljati izazov. Međutim, ova zadivljujuća zajednica ipak će obaviti svoj posao zahvaljujući čudesnom Evanđelju Božje milosti namijenjene svima, bez izuzetka.
Pripadnici Njegovog naroda svoje ponašanje prema drugima oblikovati će prema uzoru na Njegovo ponašanje prema njima. Otkupljeni će naučiti poštivati razlike među ljudima umjesto da se osjećaju ugroženi njima. Te karakteristike u vječnosti izazivati će radost i uzbuđenje umjesto sukoba i nestrpljenja. Upravo ljudi koji se razlikuju od mene, unose u moj život bogatstvo svoje jedinstvenosti.
Priča se da je u Indiji živio neki vodonoša koji je imao dvije velike posude, koje su visile sa svake strane dugačke motke koju je nosio na ramenima. Jedna je posuda imala pukotinu, tako da je svaki put donosio samo polovinu uzete vode, dok je druga posuda i dalje ostajala puna. Dvije pune godine vodonoša je tako svaki put donosio jednu i po posudu vode. Puna posuda bila je ponosna na svoja dostignuća. Napukla posuda bila je žalosna, jer je uspijevala postići samo polovinu željenog učinka.
Konačno, napukla posuda je progovorila vodonoši na potoku: „Stidim se sama sebe i želim ti se ispričati! Zbog moje greške voda kaplje cijelim putem, isporučujem samo polovinu željene količine, a ti ne dobivaš punu cijenu za svoje napore!“
„Da li si primijetila da cvijeće raste samo s tvoje strane puta“, odgovorio joj je vodonoša. „Oduvijek sam znao za tvoj nedostatak, pa sam cvijeće zasadio samo s tvoje strane puta. Tako, kada se vraćamo kući ti zalijevaš moje cvijeće. Tokom cijele dvije godine uvijek sam imao dovoljno cvijeća za ukrašavanje kuće. Kada ti ne bila takva kakva si, ne bi bilo ni te ljepote koja toliko doprinosi sreći svih ukućana!“
Svatko od nas ima svoje posebne slabosti i nedostatke. Međutim, Bog može iskoristiti pa čak i preobraziti naše nedostatke i mane i obogatiti naše bližnje. Nama je neophodno poštivanje i njihove karakteristike. Tako će biti na Nebu. Nebo treba nam treba zaživjeti, već ovdje na Zemlji u onolikoj mjeri u kolikoj naučimo cijeniti bogatstvo koje božanska raznolikost unosi u naš život. Još da dodamo, da je Bog odlučio stvoriti nas tako da budemo potpuno isti, zar život ne bi bio neizdržljivo dosadan i jednoličan?
Gospode, pomozi mi da prepoznam ljepotu koju Ti vidiš u neusporedivoj raznolikosti djela Tvoga stvaranja. Pomozi mi da nelagodnost preobrazim u radost, a razlike u blagoslov. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)