„Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred četiri bića i pred starješinama. Nitko ne mogaše naučiti te pjesme doli one sto četrdeset i četiri tisuće – otkupljeni sa zemlje.“ (Otkrivenje 14,3)

Pjesma je nova ne samo zato što je iskustvo nov, već zato što je “nov” i narod koji je pjeva. Svaki od njih je upoznao žalost, bol, zlostavljanje i odbacivanje. Borili su se sa tjelesnim, mentalnim i emocionalnim teškoćama. Upoznali su i gorke posljedice grijeha. Ali, Bog će učiniti da sve bude novo, uključujući i Njegov narod.

Zamislite vladara koji napušta svoje prijestolje i silazi prerušen u grad. Ulazi u siromašna predgrađa i prolazi mračnim ulicama. Vidi nekog starog beskućnika kako puše u ulupljenu trubu, trudeći se isprositi nekoliko novčića, beskrajno ponavlja nekoliko piskavih zvukova. Glazba je neprepoznatljiva. Žalosna pjesma koja dolazi iz žalosne trube.

Vlada se približava prosjaku i kaže: “Htio bih otkupiti tu tvoju trubu. Dat ću ti dovoljno novca kako bi se preselio u palaču!”

“Misliš ovu moju trubu”, pita iznenađeni prosjak, “ovu ulupljenu staru trubu? Ti zaista želiš moju trubu?”

“Da, tvoju trubu.” Vladar kupuje trubu, nosi je u svoj dvor, daje svom sinu i kaže: “Želim da popraviš ovu trubu za mene!”

Sin uzima instrument i odnosi ga u svoju radionicu. Stavlja novi pisak, ispravljam ulupljene stranice i mijenja ventile. Pošto je dobro očistio trubu, uzima sredstvo za poliranje kako bi joj vratio nekadašnji sjaj. Biblija kaže da će Bog učiniti da postanemo kao zlato, uglačano i prečišćeno, blistavo i dragocjeno.  On to već sada čini za nas.

Konačno dolazi dan kada je truba potpuno spremna. Sin je donosi ocu, s očevim imenom urezanim na vidljivom mjestu. Vladar prihvaća trubu i kaže: “Dobar si posao obavio, sine! Jedva je čekam isprobati.”

Vladar uzima trubu obnovljenu i blistavu stavljaju na usta i puše. Ovoga puta to više nije bila ista stara pjesma, to nije nedovršena melodija. Nije to glazba koju je stari prosjak nekada svirao. Nova pjesma se čuje – slavna i veličanstvena. I truba i pjesma postali su novi.

Naš život danas može biti pokvaren sebičnošću i ohološću ili upravljam strastima i zavisti. I mi sami možemo se osjećati nedostojni i prljavi. Međutim, Božanski majstor već nas je uzeo u svojoj radionicu. Kada bude završio svoj posao s nama i u nama, mi ćemo pjevati novu pjesmu.

Gospode, hvala Ti na nadi i na poznatoj i slavnoj budućnosti. Neka ta budućnost već danas oblikuje život svakog Tvog djeteta. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)