“Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?” (Matej 9,14)
Čin posta je stari običaj i provodi se iz više razloga. U pretkršćanskoj Irskoj, na primjer, osoba je mogla postiti na kućnom pragu nekoga prema kome je bila ljuta. Prema nekim povjesničarima, snažni kulturni naglasak na gostoprimstvu, učinio je uvredom ako osoba gladuje na pragu vašeg doma.
Ponekad osoba posti da bi pokazala političko stajalište, odnosno štrajka glađu. Post se može koristiti za iskazivanje žalosti ili pokazivanje neprivrženosti zemaljskim stvarima. Može se prakticirati ograničeno vrijeme ili redovito ili čak kao mogućnost gladovanja.
Farizeji Isusova vremena postili su kao znak pobožnosti, kako bi pokazali poniznost pred Bogom. Postili su određene dane kroz godinu; post je često bio povezan s molitvom. Pažnja je bila usmjerena ka Bogu, a ne zemaljskim potrebama ili željama. U Mateju 9, Ivanovi učenici su zapitali Isusa o ovom običaju. Zašto Isus nije zahtijevao od svojih sljedbenika da poste? Isus ih je podsjetio da nema potrebe za žalovanjem dok je On s njima.
Isus nije tjelesno ovdje s nama. Ponekad bismo mogli osjetiti taj osjećaj žalosti, kada se svijet čini kao mračno i usamljeno mjesto, a naš Spasitelj je “daleko”. Ali vrijeme žalosti je samo privremeno i uskoro će se mladoženja vratiti. Neće proći dugo dok tama zauvijek ne nestane i mladoženja dođe po svoju nevjestu. Dan radosti je blizu! Naš Spasitelj, zaručnik, bit će s nama zauvijek. (Amazing Facts Daily Devotional)