„Tko ljubi zakon tvoj, velik mir ima, i u njega više nema spoticanja.“ (Psalam 119,165)
Zadivljujuća je činjenica da Božje praštanje, Njegova milost i Njegov mir mijenjaju naš život. Mir je otkupljen na križu i zbog križa za nas je danas dobra vijest: „Koji dolazi k meni, neću istjerati van.“ (Ivan 6,37)
Ako želiš pobjedu i težiš za pravom poslušnošću, prvi preduvjet koji moraš razumjeti jeste velika Božja ljubav i Njegovo stalno prihvaćanje. Ne dobiva se mir zadobivanjem pobjede – već se pobjeda zadobiva imajući mir. Jedina osoba koja može poslušati na pravi način jeste ona koja ima mir i koju Bog prihvaća.
Kad razmišljamo o poslušnosti, i pokušavamo saznati kako se ona uklapa u veliki predmet spasenja vjerom, prijete nam dvije opasnosti. Prva je da se usmjerimo samo na poslušnost. U tom slučaju nju ćemo smatrati jako važnom iz ugla naših postupaka, ponašanja i moralnosti. Ako se to dogodi, počet ćemo se primoravati da budemo poslušni da bismo „našli“ milost pred Bogom. Ako posjedujemo jaku volju i uspijemo, postat ćemo ponosni na svoje uspjehe i usmjereniji na sebe nego ikad ranije. Ako smo slabi, nećemo uspjeti, i odustat ćemo razočarani.
Druga opasnost je da zaključimo kako je poslušnost nemoguće postići i da ona uopće nije neophodna. Zaboravljamo da je osnovna činjenica velike borbe i jedini razlog zašto je sotona morao pasti s neba, sa svojim optužbama protiv Boga da je stvorio zakone koje je nemoguće poštovati, u suštini baš to da li je poslušnost moguća ili nije. Velika borba još uvijek nije privedena kraju i pitanje da li je poslušnost moguća još uvijek se raspravlja. Bog kaže da je ona osnovna. Sotona tvrdi da ju je nemoguće postići. A svatko od nas mora odlučiti kome će vjerovati.
Kad dođemo Bogu, potvrđujući svoju bespomoćnost da spasimo sami sebe, ili da sami poslušamo Božji zakon, On nam daje mir. Mir donosi oslobođenje. Mir proizvodi pobjedu. Mir će donijeti i poslušnost – jedinu vrstu prave poslušnosti koja postoji. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)