„Mnogi će mi u onaj dan reći: Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?“ (Matej 7,22)
Onaj Dan“, kao što smo vidjeli prije nekoliko mjeseci, jest dan suda, dan kada će svi računi biti sređeni, dan kada će nagrade i kazne biti izrečene.
Priča se da je neki dječak dobio nalog da posije grah u vrtu svoje majke. Posao je počeo prilično dobro. Bilo je prohladno, ptice su pjevale i jutarnje mu je sunce grijalo leđa.
Prvo je trebalo prekopati zemlju, zatim razbiti grumenje, pa poravnati tlo, podijeliti ga na lijehe i napokon staviti sjeme u zemlju, u razmacima od nekoliko centimetara.
Iako je sve dobro počelo, sunce je pržilo sve jače i posao više nije izgledao tako privlačan kao u početku. Kome je potrebno toliko graha? Kakvog li gubljenja vremena? Svi su moji prijatelji na rijeci, zabavljaju se i jedu voće.
Te su ga misli navele da prestane ulagati ustrajne napore. Međutim, naš je prijatelj znao da mora posijati sve sjemenke. I tako je počeo stavljati po nekoliko sjemenki u svaku kućicu. Na kraju je sve preostalo sjeme bacio u jednu kućicu i zatrpao zemljom.
Majka je bila zadovoljna kad je čula da je posao dobro obavljen. Međutim, „onaj Dan“ je stigao. Bio je to dan kad je sjemenje proklijalo. Bilo je sasvim jasno što se dogodilo. Dan obračuna je bio tu.
„Onaj Dan“ će svanuti i za cijeli svijet. Tada će naša vjernost postati očita svima. Način našeg života će odlučiti. Naša je sadašnjost dio budućnosti. Naša sadašnjost, prema Isusovim riječima, odredit će našu budućnost.
Oče, dok razmišljamo o Isusovim riječima, mi shvaćamo da dan suda, iako ne predstavlja omiljeni predmet razmišljanja, mora biti uzet u razmatranje kao stvarnost koja se neće moći izbjeći. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)