„I anđelu Crkve u Laodiceji napiši…“ (Otkrivenje 3,14)
Poruka crkvi u Laodiceji snažno je povezana s poviješću i okolinom grada. Grad je bio poznat po vodi neupotrebljivoj za piće. Voda je bila mlaka, puna mineralnog taloga i krečnjaka. Bila je hladna za kupanje, ali suviše topla da bi mogla poslužiti kao osvježenje u toplim ljetnim danima. Jeremija se služi pokvarenom hranom kako bi izrazio Božje negodovanje zbog ponašanja ljudi (Jeremija 24 poglavlje). U ovom tekstu Isus prikazuje sliku koja je u skladu sa stanjem u u Laodiceji.
Grad je uživao glas samostalnog mjesta. Bio je to istaknuti bankarski centar u vrijeme vladavine rimskog imperatora Domicijana. Laodiceja je bila toliko ponosna na svoje bogatstvo da je odbila pomoć koju joj je imperator ponudio nakon teškog zemljotresa. Bila je čuvena i po izradi tekstila, posebno platna i tepiha od crne vune, što predstavlja suprotnost Isusovoj ponudi bijele odjeće. U gradu je tijekom prvog stoljeća radila i medicinska škola specijalizirana za liječenje očiju i ušiju.
Tako je grad Laodiceja, kao i crkva koja je u njoj djelovala, bila ponosno mjesto koje nije osjećalo potrebu za vanjskom pomoći, iako nije imalo pitku vodu njegov sustav snabdijevanja dovodio ju je izdaleka. Isus se poslužio poviješću i okolinom Laodiceje kao slikom nedostataka karakterističnih za lokalnu crkvu.
Zašto je Bog, razmatrajući stanje crkve u Laodiceji, vidio jedno, dok je sama Laodiceja, misleći o svom položaj, uočavala nešto sasvim drugo? Razlog tome je činjenica da su Bog i Laodiceja, dajući svoju ocjenu, imali sasvim različite polazne točke. Laodiceja je imala u vidu materijalno stanje.
Gospode, mi nismo uvijek u stanju odrediti gdje ćemo živjeti. Pomozi nam zato da se odupremo utjecaju okoline koja nas želi skrenuti s puta koji si nam pokazao. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)