„Braćo, ako i upadne tko u kakav prekršaj, takvoga vi duhovni ispravljajte u duhu i blagosti! I pazi na samoga sebe da i ti ne budeš iskušan!“ (Galaćanima 6,1)
Ovdje je posebno naglašeno da se prema onima koji su upali u neku pogrešku trebamo ponašati s blagošću. Pojam „upasti“ mora se pravilno protumačiti. Čovjek koji je naveden na grijeh nenamjerno – bez namjere da učini grijeh, koji griješi zbog nedostatka budnosti i molitve, ne prepoznavajući Sotoninu zamku i tako padajući u nju – vrlo se razlikuje od onoga koji planira i namjerno ulazi u kušnju, koji planira svoje grešno ponašanje.
Da bi se spriječio promišljeni grijeh potrebne su mnogo djelotvornije mjere, ali apostol traži da se liječe upravo oni koje je kušnja svladala, iznenadila ili pobijedila. Ispravljajte ih u krotkosti pazeći na „samoga sebe da i ti ne budeš iskušan“. Bit će potrebna vjera, ali i ukori, ljubazno savjetovanje i molitve Bogu da bi grešnik shvatio opasnost u kojoj se nalazi i grijeh koji čini. Izvorni tekst traži da se „namjesti iščašena kost koja je ispala iz zgloba“, pa zato treba uložiti napore da se stave na svoje mjesto, da ih se navede da dođu k sebi uvjeravajući ih u njihov grijeh i zabludu. Nitko ne smije likovati nad padom svojega brata, već ga u krotkosti, u strahu Božjem, u ljubavi prema njegovoj duši pokušati spasiti od grijeha.
Kada ljudi moraju plivati protiv struje, težina vala ih vuče natrag. Tada treba ispružiti ruku, kao što se ruka Starijega Brata ispružila da spasi Petra koji je tonuo. Neka onome za koga se pretpostavlja da je krenuo u pogrešnom smjeru njegova braća ne pruže nijednu priliku da se obeshrabri, već da osjeti snažan stisak ruke pune suosjećanja, da čuje šapat: „Molimo se zajedno!“ Sveti Duh će dati bogato iskustvo obojici.
Molitva sjedinjuje srca. Upravo molitva Velikom Liječniku da iscijeli dušu donosi Božji blagoslov. Molitva nas sjedinjuje međusobno i s Bogom. Ona dovodi Isusa u našu blizinu, daje novu snagu i novu milost zbunjenoj i onemoćaloj duši da pobijedi svijet, tijelo i đavla. Molitva odbacuje Sotonine napade. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)