„Zatim reče svima: ‘Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi!’“ (Luka 9,23)
Svi koji slijede Krista trebaju pokazati istinsko samoodricanje. Juda je odlučio slijediti Krista, ali je istodobno ostvarivao i svoje sebične, lakome planove. Imao je iste prednosti kao i drugi učenici. Imao je istu prednost da sluša Isusove pouke koje su jasno objašnjavale kako izgleda praktična pobožnost, ali njemu obična istina nije uvijek bila ugodna. Ona ga je ranjavala, i umjesto da se lati osobnog rada s Judom Iskariotskim, on je nalazio mane Isusovim riječima i djelima i kritizirao Njegov jasni nauk. Umjesto da doživi preobrazbu karaktera, on je njegovao samoljublje, oholost i ljubav prema novcu.
Živjeti sebi znači propadati. Lakomost, želja za dobitkom, odvaja dušu od života. Svojstveno je Sotoninom duhu da traži dobitak, da vuče sebi. Kristov duh znači davati, žrtvovati sebe za dobro bližnjih. Ne može biti samouzdizanja u životu onih koji slijede Spasitelja. Istinski kršćanin istjeruje svaku sebičnost iz svojeg srca.
Kako bi mogao živjeti sebi dok misli na Krista koji visi na križu, koji daje svoj život za život svijeta? Krist je radi tebe umro sramnom smrću. Jesi li se spreman posvetiti Njegovoj službi? Jesi li spreman biti sve i činiti sve što On zapovijeda?
Jesi li spreman odbaciti svoje „ja“ i progovoriti riječ opomene bližnjemu za kojega vidiš da popušta Sotoninim kušnjama? Jesi li spreman žrtvovati neke svoje planove da bi ga pokušao povesti sigurnom stazom? Ima mnogo mladih koji su u opasnosti i koji bi bili spašeni kada bi kršćani pokazali prema njima nesebičnost punu ljubavi.
Istinski kršćanin nesebično i neumorno radi za Učitelja.
On ne traži udobnost ili zadovoljavanje svojih prohtjeva, već pokorava sve, pa čak i sam život, Božjem pozivu. Njemu su upućene riječi: „Tko zbog mene izgubi svoj život, sačuvat će ga.“ (Matej 10,39) (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)