„Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću.“ (Psalam 30,12)
Mnogi među onima koji traže sreću bit će razočarani u svojim nadama jer je traže na pogrešnom mjestu. Istinska se sreća ne može naći u sebičnom zadovoljavanju svojih prohtjeva, već na putu dužnosti. Bog želi da čovjek bude sretan i zato mu i daje propise svojega Zakona da bi poštujući njih imao radost u domu i izvan njega. Dok bude vjeran načelima moralne čestitosti i ponašao se načelno imajući u vlasti sve svoje snage, neće se osjećati bijedno. Ako sve svoje izdanke obavije oko Boga, duša će napredovati i cvjetati i usred nevjere i pokvarenosti. Ali mnogi koji stalno gledaju naprijed tražeći sreću neće je primiti jer su, zanemarujući male dužnosti i male ljubaznosti u životu kršili načela na kojima sreća počiva.
Matica duhovnog života ne smije prestati teći. Voda sa živog zdenca mora biti u nama kao izvor koji teče u život vječni, odnoseći sa sobom sebičnost nepreporođenog srca. Mnogi podižu zidove između sebe i Isusa tako da Njegova ljubav ne može teći u njihovo srce, a onda se žale da ne vide Sunce pravednosti. Neka takvi zaborave na sebe i počnu živjeti za Isusa, i svjetlost Neba donijet će radost i u njihove duše.
Činjenica da je Isus umro da bi stavio sreću i Nebo u naš domašaj treba biti razlog za našu stalnu zahvalnost. Ljepota koja se prostire svuda oko nas u Božjim djelima stvaranja kao izraz Njegove ljubavi, treba unijeti radost u naše srce. Mi sami otvaramo brane tuge ili radosti. Ukoliko dopustimo svojim mislima da budu zaokupljene nevoljama ili zemaljskim bezvrijednim sitnicama, naša će srca biti ispunjena nevjerovanjem, potištenošću i mračnim slutnjama. Ukoliko, s druge strane, svoju pozornost usmjerimo prema onome što je gore, Isusov glas će nam govoriti o miru u našoj duši; gunđanje će utihnuti; sumorne misli će se izgubiti u hvaljenju našeg Otkupitelja.
Oni koji se bave Božjim velikim djelima milosti, koji ne zanemaruju ni Njegove manje darove, opasat će se pojasom radosti, pjevat će i pripijevati u svojim srcima Gospodinu. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)