“Zaista, Gospod je na ovom mjestu, a ja ne znadoh!” (Postanak28,16)
Dok je Jakov spavao, sa kamenom umjesto jastuka, i gledao ljestve koje sežu do neba, bio mu je otkriven plan spasenja; ne u potpunosti, već u dijelovima koji su u to vrijeme za njega bili neophodni. Njegov je um odjednom primio samo dio otkrivenja, a velike i čudesne istine bile su predmet njegovog proučavanja do kraja života i one su se sve više otkrivale njegovom razumijevanju.
Pogledajmo izvještaj u Postanku 28,13. i 14. u kome Bog govori Jakovu da obećanja dana Abrahamu važe i za njega. 15. stih kaže: „Eto, ja ću biti s tobom i čuvat ću te, kamogod pođeš, i opet ću te natrag dovesti u ovu zemlju; jer te neću ostaviti, dokle ne izvršim, što ti obećah.” Zar to ne zvuči kao radosna vijest?
A Jakov se budi i kaže: “Zaista, Gospod je na ovom mjestu, a ja ne znadoh!” Bio je uplašen. Obilježio je kamen i prozvao ono mjesto Betel. 20. stih svjedoči kako je upao u nešto što je bilo karakteristično za njegovo poimanje religije u to vrijeme. „I učini Jakov zavjet.“ Pogledajmo pažljivo ovaj zavjet. „Ako Bog bude sa mnom, i sačuva me na putu kojim idem i da mi hleba da jedem i odela da se oblačim, i ako se vratim na miru u dom oca svojega, (tada) Gospod će mi biti Bog.“ On pokušava sklopiti pogodbu sa Bogom. „Ja tapšem tebe po ramenu, pa ćeš i ti mene.“ Da li je plan spasenja uspostavljen na tome?
Vidljivo je da je Jakov pogrešno shvaćao kako Bog djeluje. Bog čini zavjet. Spasenje nije zasnovano na našem davanju zavjeta Bogu, već na prihvaćanju zavjeta koji je Bog učinio sa nama. Prava vjera nastavlja da ljubi i vjeruje u Boga bez obzira na to što nam se događa. Bog je obećao snagu za svaki dan, a ne uvijek sunčano nebo. Da je Jakov bio gladan, prava vjera bi izjavila: „Bez obzira na sve ja Te još uvijek volim i vjerujem Ti.“ Jakov je nastavljao sklapati pogodbe sa Bogom sve dok nije došao do potoka Jaboka. Tu se, na kraju, našao sam. Tu je tek odlučio da prestane djelovati sam i da se potpuno podčini Božjoj kontroli. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)